Foto: privatna arhiva

(s poljskoga prevela Mila Gavrilović)

Prvi čin

PRVA SCENA
Mračno. Šum radija: neko okreće dugme tražeći odgovarajući program. Glupava melodija, kao u cirkusu ili lunaparku.


DEČJI GLAS
Postoji jedan lek za smrt: list ženske bokvice.
ŽENSKI GLAS 1
Blago navlažiti, a onda trljati, trljati.
Glupava melodija: cirkus ili lunapark.
ŽENSKI GLAS 2
Tačno je četiri sata: vreme uživanja.
Štrcanje: sprej ili bočica.
ŽENSKI GLAS 2
Kolonjska voda, svojevremeno u svakoj kući.
Glupava melodija: cirkus ili lunapark.
MUŠKI GLAS 1
Upravo smo odslušali Šebalinov Uzdah.
MUŠKI GLAS 2
A sada se vraćamo na naš razgovor.
MUŠKI GLAS 1
Pitanje koje svaka od vas ponekad sebi postavlja. Da li je red da se muž sahrani u plitkim cipelama i vunenoj kapi? Odgovor je: zavisi kakve su cipele i zavisi kakva je kapa.

MUŠKI GLAS 2
Ako možemo to da priuštimo, bila bi to svojevrsna počast, ako je telo, jelda, još u dobrom stanju, reprezentativno, ako je kovčeg otvoren. Ako je kovčeg zatvoren, onda šteta cipela, možda samo nakratko, a posle da ih skinete.
MUŠKI GLAS 1
Osim ako je reč o ratnom heroju.
MUŠKI GLAS 2
E, ako je poginuo, onda jeste ratni heroj, dabome.
MUŠKI GLAS 1
I onda u cipelama.
MUŠKI GLAS 2
Onda obavezno u cipelama.
MUŠKI GLAS 1
I onda obavezno u cipelama, jer drugačije nije red.
MUŠKI GLAS 2
Veliki broj slušateljki nam se javlja u vezi sa ovim pitanjem Vraćamo se nakon predaha: Šumanov Uzdah.
Melodija „Šumski prizori“; prekinuta posle nekoliko sekundi. Glupava melodija: cirkus ili lunapark.
DEČJI GLAS
Postoji jedan lek za smrt: list ženske bokvice.
ŽENSKI GLAS 1
Najpre blago navlažiti, pa trljati, trljati.
Glupava melodija: cirkus ili lunapark.
MUŠKI GLAS 1
Vraćajući se na temu naše popodnevne emisije, neko iz Hindenburga pita u čemu bi trebalo sahaniti bliske, a u čemu dalje pokojnike.
MUŠKI GLAS 2
Ko je blizak, a ko je dalji, i to je pitanje.
MUŠKI GLAS 1
Tome treba pristupiti temeljno: sve iscrtati. Prvo jedan krug, pa kružić, kružić, pa redom prstenove. Onda lepo izračunati šta je za koga ispalo. Od četvrtog prstena počinju dalji.
MUŠKI GLAS 2
Nije to uvek otac.
MUŠKI GLAS 1
Nije uvek otac, ali često se dešava.
Glupava melodija.
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
Imam jedno pitanje: u čemu se sahranjuju bliži, a u čemu dalji pokojnici?
MUŠKI GLAS 2
Pa bliski, naravno, u štofanim cipelama i sa krznenom kapom, ako imamo.
MUŠKI GLAS 1
A ako nemamo, možemo valjda da pozajmimo,
MUŠKI GLAS 2
Uvek možemo da skoknemo do komšije i kažemo mu kako stoje stvari.
MUŠKI GLAS 1
Možemo mu reći da ćemo kasnije vratiti.
Glupava melodija.
DEČJI GLAS
Postoji jedan lek za smrt: list ženske bokvice.
ŽENSKI GLAS 1
Trljati, navlažiti i trljati, trljati, trljati.
Glupava melodija.
MUŠKI GLAS 1
Dalje pokojnike možemo sahranjivati po slobodnom nahođenju.
MUŠKI GLAS 2
Što ne znači kako bilo.
MUŠKI GLAS 1
Ne kako bilo, nego po svom nahođenju.
MUŠKI GLAS 2
Možemo da izvučemo iz ormara neke prnje, nešto što smo mislili da više nećemo obući.
MUŠKI GLAS 1
Taman fino, ništa se ne baca.
MUŠKI GLAS 2
Lagani, čvrsti materijali.
MUŠKI GLAS 1
A prazne tanjire omažemo hlebom.

MUŠKI GLAS 2
Sada, eto, znamo kako se sahranjuju bliži i dalji pokojnici.
Glupava melodija, posle šum, kao da se izgubio signal.
Pali se svetlo.

DRUGA SCENA
Mala soba, beli prozor, na parapetu mali radio, pored radija omanja slika. Stolica privučena do prozora, malo dalje krevet prekriven jorganima, iznad kreveta vezena kuvarica: deteza tanjirom čorbe drži kašiku okrenutu drškom ka tanjiru.
Na scenu izlazi stariji muškarac. Šum radija se utišava, ali ne prestaje.


KNAUER
Brojala si knedle?
Jorgani se pomeraju.
KNAUER
Prebrojavala si knedle?
KNAUERKA
odgovara mu ispod jorgana
Da.
Knauer seda na stolicu kod prozora i krsti se.
KNAUER
Zašto?
KNAUERKA
Verovatno sam htela da znam.
KNAUER
Zašto?
KNAUERKA
izranja iz jorgana
Uvek je bolje znati.
KNAUER
Kad ih brojiš, posle se lepe za lonac!
KNAUERKA
E?
traži nešto ispod kreveta, vadi umotane čarape
Slušala sam neku emisiju, rekli su ime haringe.
KNAUER
Pravo ime haringe.
izuva cipele
Kakvo ime haringe?
daje joj
Nije bilo papira.
KNAUERKA
Pa na radiju su rekli.
KNAUER
Obuj moje, hoćeš?
KNAUERKA
Pa rekli su na radiju.
KNAUER
Imali su žućkasti papir i papir za pakovanje haringe.
KNAUERKA
O, dabogda imali toliko haringe, pa da je pakujemo.
KNAUER
Ili poštanski papir?
KNAUERKA
Može da bude na bilo kom papiru. Slušala sam radio, onaj naš, u seoskom domu kulture…
KNAUER
Sigurno mnogo traže?
KNAUERKA
Danas je bilo samo kratko. Opet se signal gubi i…
KNAUER
E?
KNAUERKA
E.
KNAUER
De prodrmaj.
Sede nepomično u tišini.
KNAUER
De drmni ga!
KNAUERKA
Ali juče sam ga drmala!
KNAUER
Ama drmni ga, kad ti kažem!
prilazi i podiže radio, drmusa ga

KNAUERKA
Išla sam nekud putem, znaš?
KNAUER
E.
trese jače
KNAUERKA
Jutros sam išla nekud putem, znaš?
Šum se pojačava.
KNAUERKA
Išla sam nekud putem.
Šum se prekida i nastaje potpuna tišina.
KNAUER
E!
KNAUERKA
I tako sam ti ja išla putem.
Knauer još jače drmusa radio.
KNAUERKA
Neki dim, nešto.
KNAUER
A što si onda prebrojavala one knedle?
KNAUERKA
Neki dim, al’ nije od hrane.
KNAUER
Zašto si ih prebrojavala?
KNAUERKA
Pa kad pravim rupu u njima nehotice ih brojim. A išla sam putem, znaš? Išla sam putem.
Knauer drmusa radio.
KNAUERKA
Da je nama umro sin, ti bi išao na čelu povorke. Išao bi kao najvažniji.
KNAUER
E.
KNAUERKA
Među viđenijim građanima.
Knauer drmusa radio i udara njime nekoliko puta o parapet.
KNAUER
O.
KNAUERKA
Bog daje, bog uzima.
KNAUER
A što si ti onda prebrojavala knedle?
Šum radija se pojačava, prilaze bliže. Glupava melodija.
DEČJI GLAS
Postoji samo jedan lek za smrt: list ženske bokvice.

Drugi čin


PRVA SCENA

Zatamnjenje. Šum radija, kao da neko traži odgovarajući program; isprekidani glasovi i fragmenti melodije.
Glupava melodija.

MUŠKI GLAS 3
Upotreba aviona u seoskom domaćinstvu, i dalje aktuelna tema u mnogim našim domovima.
MUŠKI GLAS 4
Prirodnjački aspekt.
MUŠKI GLAS 3
Žive ribe, jagode, može se nabrajati do mile volje.
MUŠKI GLAS 4
Bilje da se uzgaja uz pomoć pedagoga, a ne Boga.
MUŠKI GLAS 3
Imamo li prva svedočanstva?
SLUŠATELJ KOJI SE UKLJUČUJE U PROGRAM
A posle rata smo se vratili uglavnom u nove kuće. Na koju sad stranu u toj novoj tuđoj svojoj kući treba da okreneš otirač kako bi se u toj nečijoj kući osećao kao kod svoje kuće?
MUŠKI GLAS 3
Običnu krparu ili onaj pleteni?
MUŠKI GLAS 4
I krparu, i onaj pleteni.
MUŠKI GLAS 3
Jer veoma je važno od kakvog je materijala i na koju stranu se kostreši.

MUŠKI GLAS 4
Da vam nije možda ulaz u kuću na severnoj strani?
Trenutak tišine.
MUŠKI GLAS 3
Gospodin nam se izgubio.
Glupava melodija.

DRUGA SCENA
Seoski dom kulture: kancelarijski sto, tri stolice, žuti zidovi, vrata, kod dovratka vodoravna tamna mrlja. Iznad vrata mali krst, na zidu HTZ plakat sa uputstvom za pravilnu izradu kaveza za kuniće. Pored plakata beli porcelanski tanjir s narodnim motivima.
Ulaze dvojica muškaraca: jedan od njih nosi naočare i vuneni prsluk – Upravnik doma.
UPRAVNIK
Već sam vam objasnio. Zaposleno lice ne može da se upiše na kurs za dva muzička instrumenta. To mora nekako drugačije, drugačije to mora.
STRANKA
Ali drugi je usna harmonika. Kad čovek razmisli, šta ja znam, zar je to pa neki instrument?
UPRAVNIK
Šta?
STRANKA
Pa da li se računa i usna harmonika?
UPRAVNIK
To je već stvar vaše odluke.
STRANKA
A da ću je često koristiti, ni to ne mogu da kažem.
Prilaze stolu, sedaju. Upravnik vadi olovku i oštri je ne skidajući pogled sa Stranke.
STRANKA
Jer šta je to instrument?
Upravnik uzima prazan list papira i udara po njemu vrhom olovke nekoliko puta.
STRANKA
Šta je to instrument?
Sede u tišini.
STRANKA
Ne mogu da kažem ni da je to svirka. Dva-triput zapišti. Zar je to neka svirka? Za to bi morale da postoje neke kvalifikacije, da bi čovek to…
UPRAVNIK
A da vas pitam, šta će vama to?
Stranka ga ne gleda.
UPRAVNIK
Pošteno mi kažite.
Tišina.
UPRAVNIK
Je li reč o Adenaueru?
Ovaj ne reaguje, pa Upravnik ponavlja glasnije.
UPRAVNIK
Je li reč o Adenaueru ?
STRANKA
Ali ne iz pakosti.
traži nešto u jakni
Ne iz pakosti, nisam pakostan, nisam pakostan nego mi samo nije simpatična Adenauerova njuška, njuška mu je nekako nesimpatična, ova iz novina, na ovoj strani, čak i na slici, jedna vrlo nesimpatična njuška.
UPRAVNIK
Da vam kažem, tako se tome neće stati na put.
STRANKA
A zašto?
grozničavo traži
Ta nesimpatična njuška, Adenauerova njuška, jedna njuška, ta Adenauerova njuška.
UPRAVNIK
Znate, možemo mi dojavu za dojavom, oni ionako…
STRANKA
vadi list papira
Ne čitaju.

UPRAVNIK
Ne čitaju.
STRANKA
pruža mu papir iznad stola
A ovo, znači li ovo išta?
UPRAVNIK
čita
Svakodnevni Adenauerovi odlasci.
prinosi bliže licu
Ovi tragovi olovke…
STRANKA
Moji. Da ne misli kako niko ne primećuje. Da se ne oseti, znate već.
UPRAVNIK
Ali nema više dojava.
STRANKA
Šta?
UPRAVNIK
Neću da pišem dojavu zbog toga što svaki dan odlazi nekud kolima od kuće. Za to postoje fotografije, o tome pišu u novinama.
STRANKA
Ne, ne. Ne, ne znaju oni istinu. To je tako, ja sam razgovarao… Ali da ostane među nama? Među nama, u redu?
UPRAVNIK
udara se pesnicom u grudni koš
STRANKA
Reći ću vam. Pričao sam jednom s jednim pametnim čovekom. Kazao mi je: gospodine, vi ste imbecil, toliko se borite protiv njega, toliko se borite, a ne vidite najprostiju stvar.
UPRAVNIK
Ne vidite?
STRANKA
Svi vide, samo vi ne vidite, svega mi, tako mi je kazao. Ono što se tiče mene.
tiše
Nisam ja počeo. Nisam ja otvorio temu, najviše dva-tri izraza duboke razočaranosti u Adenauerovu ličnost, ništa više.
ćuti
Ništa vi ne vidite, tako mi je rečeno. Pokazali mi sliku i pokazali ko je ko. Sve su mi ih pokazali, celu njihovu administraciju.
naginje se nad stolom
Ja sam ovde na ovoj slici sve obeležio, kako su me instruisali. Tankom olovkom špijune i neprijatelje otadžbine, debljom olovkom špijune i neprijatelje otadžbine, ali one skrivene, one pritajene.
Upravnik se naginje nad fotografijom.
STRANKA
Prva stvar: poribljavanje jezera.
UPRAVNIK
I Adenauer?
STRANKA
Ne kažem da je on lično. Kažem: nečijim rukama. Jer kako objasniti to što je jezero danas prazno, a sutradan puno ovih, što se kaže, riba? I posle lete, gospodine, lete avioni, sovjetski avioni, oni što sad, znate, s velike visine mogu da otkriju ribe u jezeru.
UPRAVNIK
Ove slike ovde.
STRANKA
Ne kažem da je Adenauer. Ali ovaj ovde, ovo lice što je ovako tamno…
pokazuje
Ta odbojna lica.
UPRAVNIK
A znate li što su takva?
STRANKA
Oni su prikrivena opcija. I te ribe u jezeru, slušajte. Nek se pročuje, molim lepo, da ja imam ribe u jezeru. Nek se pročuje i da sam železničar. Nek se pročuje da imam ribu u jezeru. Imam torbu, imam i šapku.
UPRAVNIK
uzima olovku
Recimo, Adenauer
STRANKA
Ali prvo ono „draga redakcijo“ i tako dalje.
UPRAVNIK
Recimo, Adenauer.
STRANKA
Draga redakcijo i tako dalje. Da molim da se objavi ova slika iz novina i da se istakne sve što je označeno ovom, kako se kaže, olovkom što je označeno.

UPRAVNIK
Ali polako, čekajte.
STRANKA
Ta nesimpatična njuška, vrlo nesimpatična, Adenauerova njuška.
UPRAVNIK
Ama smirite se.
STRANKA
Ta nesimpatična njuška, Adenauerova njuška.
UPRAVNIK
piše
Već šesti put vam se u poverenju obraćam zvanično razočaran Adenauerovom politikom.
STRANKA
A naslov neka bude isti kao prošli put, ono da sam duboko razočaran.
UPRAVNIK
Postoje indicije, dokazi da…
STRANKA
Što svi, doduše, samo pretpostavljamo.
Tišina, Upravnik zapisuje.
STRANKA
Napišite samo jedno: ribe u jezeru.
UPRAVNIK
Da nije malo preterano odmah tako?
STRANKA
Ali postoje dokazi.
pokazuje na slici
Ova dvojica ovde, ovaj treći…
UPRAVNIK
Da neko ima naočare?
STRANKA
A to što im se ne vide ruke? Što sakrivaju ruke na slici? Ko normalan krije ruke, naročito kad se slika? Slika i služi tome da se čovek pokaže u punom sjaju.
UPRAVNIK
zapisuje
Objektivno gledano…
STRANKA
I o onom jezeru. Da ima riba i da više neće moći tako.
Upravnik zapisuje. Tišina. Otvaraju se vrata, ulazi žena sa činijom jabuka, za njom ulaze Knauerovi, staju uza zid, Knauer skida kapu.


TREĆA SCENA
Radio. Šum.
MUŠKI GLAS 1
Popodnevni program: načini postupanja s klot detetom, kariranim detetom i prugastim detetom.
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
Nama je takvo zapalo, mislim da ga sad nećemo vraćati. Muž i ja smo goreli od želje da ga odgajamo, u nama je vatra gorela, međutim dobismo karirano dete, s nekim ostacima sna, s nekim njegovim slatkim malim košmarićem, takvo dete dobismo – čime da ga hranimo?
MUŠKI GLAS 1
Detetova duša želi da izađe iz instinktivnog mraka, te ako je dete, dakle, karirano —
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
Karirano, karirano.
MUŠKI GLAS 1
Duša hoće da izađe, jelda, da pusti strastima na volju, ali na šta nam ukazuju simptomi tih takozvanih dečjih košmarića, ukazuju nam naime – na bolesti zuba, karirano dete…
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
Naše dete je karirano.
MUŠKI GLAS 1
Jasno je da dečji košmari proizlaze pre svega iz nebrige o zubima, jer može li dete išta da pamti – trebalo bi se to zapitati, može li dete uopšte da pamti bilo šta? Da pamte mogu zubi, voda.
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
A ovo naše karirano detence, može li karirano dete da pamti?
MUŠKI GLAS 1
Nebitno da li je karirano ili klot, kakve to ima veze? Zar ćete ga izvoditi među ljude?

SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
Ali ono je karirano, nije normalno. Komšije imaju klot, nežni su prema njemu; i ja bih volela da imam klot dete i da budem nežna prema njemu.
MUŠKI GLAS 1
Treba da mu pregledate zube, i vi i lekar. Zube mu pogledajte. Proverite da mu nije nešto zapalo među kutnjake, među sekutiće. Terajte ga da ih pere, motivišite ga svojim primerom. Treba voditi računa o pamćenju zuba, a ne o pamćenju glave – miran san će na kraju sam doći – i kod klot deteta, i kod kariranog deteta, i kod prugastog deteta, naročito kod prugastog deteta.

ČETVRTA SCENA
Dom kulture
STRANKA
Ta nesimpatična njuška, Adenauerova njuška.
UPRAVNIKOVICA
Telefonirala bih malo u prestonicu.
UPRAVNIK
Telefoniraj.
UPRAVNIKOVICA
Čuješ? Telefonirala bih malo u prestonicu.
UPRAVNIK
Telefoniraj, kažem.
ne prestaje da piše
Nikog tamo ne poznajemo.
UPRAVNIKOVICA
Ja bih ipak telefonirala, možda se neko javi i onda bih nekog poznavala?
spušta činiju na sto
Bili bismo važni, onda bi i oni nas zvali, pa bismo i mi mogli da razgovaramo telefonom. Telefon bi stalno zvonio, bili bismo srećni.
UPRAVNIK
Srećan je onaj kome nikad ne zvoni telefon.
STRANKA
Meni su jednom javili da je mama umrla. Otad ne dižem slušalicu, a i što bih? Da opet čujem nešto slično? Ja više nikog nemam, strah me i da pomislim šta bi ovaj put moglo da bude.
Tišina.
STRANKA
Ili oni Adenauerovi!
traži nešto u jakni, vadi veliki, izgužvan list papira
I još samo ovo, ako može.
UPRAVNIK
Ove žene?
gleda, čita naglas
Prilažem spisak ljudi, čija bih lica voleo eventualno da vidim u vašem časopisu. To su neki glumci.
STRANKA
Ali žene. Pišu o Adenaueru, kače Adenauerove slike, slike one njegove nesimpatične njuške.
UPRAVNIKOVICA
Mogao bi da izađe i članak o meni. O bilo čemu u principu. O tome kako radim za mašinom. Jedan kratak članak, ali koji daje nadu. Može to da bude jedan namenski članak. Da rad za mašinom nije težak i da uz takav posao možeš čak i da pevaš. I ja pevam dok radim za mašinom.
STRANKA
I slika gde se vidi lik.
UPRAVNIK
Šta to znači? Ionako joj liči čak i da je lice u lice s mašinom, lice u lice s tramvajem, lice u lice s kombajnom.
Ulazi Dete.
UPRAVNIKOVICA
Evo, sinko, odmah ću.
UPRAVNIK
A vi tamo? Vi kod zida?
KNAUER
Mi ćemo sačekati.
UPRAVNIK
Brzo ću.
Stranci
Uskoro završavamo, jelda?
STRANKA
Kad bi to tako moglo.
Knauerovi prilaze bliže. Stranka pravi Knauerovoj mesto za stolom, Knaueru pokazuje fotografiju koju je doneo.

STRANKA
Adenauerovo lice.
Knauer uzima fotografiju.
STRANKA
Pogledajte.
KNAUER
Sve je jasno.
STRANKA
Sve je jasno, niišta se ne vidi.
DETE
Mama, vidi moju zviždaljku.
UPRAVNIKOVICA
pomera sto i stolice
Sad će doći voćari.
Detetu
Odakle ti?
DETE
Dali nam u školi.
STRANKA
A kad je bio rat, sve jabuke su nestale.
KNAUER
Nestale, dabome, kad nisu vodili računa.
UPRAVNIK
A nama je vojnik doneo jednu jabuku u kapi.
UPRAVNIKOVICA
Meni je doneo.
UPRAVNIK
Doneo u kapi.
DETE
Mama, smem malo da duvam?
UPRAVNIKOVICA
Ako ćete da se zadržavate, onda skinite kapute.
Detetu.
Ali samo tiho.
Dete duva.
UPRAVNIKOVICA
Nismo vas imali u rokovniku.
DETE
Malo ću da duvam! Duvaću tiho!
UPRAVNIKOVICA
Ali samo tiho!
Knauerovima
Sad važi novi pravilnik.
Pružaju joj kapute. Knauerova čita okačen list papira.
UPRAVNIKOVICA
Pogledajte me, da li mi liči?
KNAUER
Šta?
UPRAVNIKOVICA
Da li mi liči da radim na garderobi u prestonici?
KNAUER
Ne znam ja to da vam kažem, gospođo.
UPRAVNIKOVICA
Ali pogledajte me.
KNAUER
Zaista.
UPRAVNIKOVICA
Pričali su mi o tamošnjim pozorištima, Bože mili! Ala su to velike stvari! To što se dešava u predstavi ne može čovek ni da zamisli. Šest njih, ej! Na sceni! Istovremeno njih šest, i svi u cipelama! Svi u cipelama istovremeno.
UPRAVNIK
Tamo čoveka namerno zaluđuju.
KNAUER
E.
STRANKA
Obuvaju im cipele da ih zalude.
UPRAVNIK
Prost čovek gleda, pa i on hoće isto.
STRANKA
Da ima cipele, da ih nosi.
Upravnik završava pisanje, pruža Stranci papir.
UPRAVNIK
A mi? Zar mi oskudevamo u cipelama?
UPRAVNIKOVICA
Ali nemamo za šestoro u isto vreme.
Dete duva u zviždaljku.

UPRAVNIKOVICA
Sad će da dođe Karakondžula! Ja bih mogla da radim na garderobi čak i u prestonici. Ja bih tamo uvela poseban pravilnik.
DETE
Karakondžula! Karakondžula!
UPRAVNIK
Stranci
De potpišite.
KNAUEROVA
Ala je dugačak ovaj pravilnik.
UPRAVNIKOVICA
Poseban za obučene i poseban za gole.
STRANKA
A šta, goli dolaze?
UPRAVNIKOVICA
Mogu, u svakom trenutku.
UPRAVNIK
Sada postoje mogućnosti čak i za gole.
Knauerovima
Sedite.
DETE
Karakondžula! Karakondžula!
KNAUER
Nestalo nam papira za pisma i sad ne znam šta ću. Ne zna čovek uvek šta da napiše.
UPRAVNIKOVICA
On izvrsno piše.
STRANKA
ubacuje pismo u jaknu
I čita!
UPRAVNIKOVICA
I pritom još i čita.
Knauer vadi iz torbe radio, iz njega štrči feder.
KNAUER
Pogledajte.
UPRAVNIK
Štrči.
STRANKA
Feder.
KNAUER
A kad ga ubacim unutra, opet ispada.
KNAUEROVA
Čak i kad ga prstima uguraš.
KNAUER
Sad se pokvario.
KNAUEROVA
A radio je tokom celog rata.
KNAUER
Ceo rat nas je služio, jelda?
KNAUEROVA
Tek odnedavno krči.
Upravnik gleda radio, kucka.
KNAUER
Dobili smo ga, što se kaže.
KNAUERKA
Možda postoji mogućnost da ga zamenimo?
UPRAVNIK
Za neki drugi?
KNAUERKA
Za neki koji radi.
KNAUER
Ili da nam daju za sina!
STRANKA
Ja lično nisam nikad, ali čuo sam za ljude koji su slušali radio.
DETE
duva u zviždaljku
UPRAVNIKOVICA
Detetu
A što se ne igraš nečim?
KNAUERKA
Kad smo im već dali sina.
KNAUER
Jedinog sina.
DETE
Stranci
Čiko, znate li da igrate čoveče ne ljuti se?
KNAUERKA
Ne krivim ja radio, ja krivim državu što je ovaj radio takav.

DETE
A znate da se igrate bešenja Ješe?
Upravnik okreće dugme: šum.
DETE
Ili vešala?
KNAUERKA
O, sad je dobro.
KNAUER
Kao što je bilo.
STRANKA
Tako malo dete, a svašta zna.
KNAUERKA
Kao iz daljine, recimo.
Šum se pojačava.
STRANKA
Detetu
A zašto vešala?
UPRAVNIK
Idemo redom, držimo se teme.
KNAUER
Nekad mi se čini da se ništa nije promenilo. Da radio svira kao što je svirao i pre, nego da čovek više ne čuje.
STRANKA
Čuješ, mali? Zašto vešala?
KNAUER
Upravniku
Da li ste vi otac dece?
UPRAVNIK
Ali šta to treba da znači?
STRANKA
Ej, mali?
Upravnikovici
Kako se zove mali?
KNAUER
Nemojte da vrtite na trenutak.
Šum se pojačava.
KNAUERKA
Šta da ne vrti?
STRANKA
Mali, zašto vešala? Zašto ne omča?
KNAUER
Prestanite da vrtite to dugme na trenutak.


PETA SCENA
Mračno, šum radija.
Glupava melodija.


SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
A danas želim da vam pričam o svom prvom iskustvu sa strujom u životu. Bilo je leto, leti je to bilo. Ređali smo meso za sušenje, i to kakvo: blistavo. Blistavo suvo meso jeli smo zorom, jeli smo u podne i jeli smo ga noću, a bilo je leto, jer je to bilo leti. Imali smo u kući jednu malu mašinu za mlevenje mesa s drvenom ručkom i vrtela sam je zorom, vrtela sam uveče, vrtela sam u podne i vrtela ujutru, tada nismo spavali nego bismo stajali pored prozora i čekali nešto, nešto smo čekali i vrteli, vrteli ujutru, vrteli uveče. A to? Da li je neko tada išao stazom? Sa zapada.
GLAS U POZADINI
Sa istoka.
SLUŠATELJKA
A pre nego što opišem svoje prvo iskustvo sa strujom u životu, htela bih da pitam čemu su našim hrabrim slepcima služile one svetiljke, kuda su išli, na koji to pesak? Neko mi je tada rekao – a ja sam vrtela ručku, vrtela sam je ujutru, uveče, vrtela sam u podne i noću – ko vodi slepe zmije na beli pesak mora da ponese sa sobom vatru, ko mi je to rekao, gde sam to pročitala? Vrtela sam zorom, vrtela sam u podne, vrtela sam je noću i vrtela ujutru, što li smo mi to meso mleli i mleli? Zašto sam, umesto da se udam, izabrala drvo?
MUŠKI GLAS 5
Divno svedočanstvo, Uzdah Čajkovskog.
Melodija: „Šumski prizori“.

ŠESTA SCENA
Seoski dom kulture, Stranka je već izašla, na sceni su četiri muškarca u identičnoj crnoj odeći, sa pljosnatim šeširima – igraju karte. Upravnik doma privodi kraju oštrenje olovaka. Upravnikovica kači teške zelene mantile.


VOĆAR 1
Četvorkom tref se ne igra, jer to veseli đavola.
Svi se krste, Upravnikovica ispušta iz ruku mantil.
VOĆAR 2
Ma ne razlikujem tref i pik, stalno ih mešam.
baca kartu
I jedan i drugi su crni.
VOĆAR 3
Zapamti da liči na ogrozd.
VOĆAR 2
baca kartu
I četiri.
VOĆAR 4
Niste izdržali psihički.
VOĆAR 2
Nisam.
baca kartu
A i što bih?
VOĆAR 3
Snagu karaktera treba sačuvati za ručak.
VOĆAR 2
O.
baca kartu
VOĆAR 3
Četvorkom tref se ne igra.
UPRAVNIKOVICA
Kad bi se zaratilo, opet bih pisala pisma.
VOĆAR 2
Zašto?
baca kartu
Pa možete i sad.
VOĆAR 1
A kome pisma?
UPRAVNIKOVICA
Bilo kome.
VOĆAR 3
E.
UPRAVNIKOVICA
Svejedno je, ionako niko nije odgovorio.
VOĆAR 1
Neće ni sad odgovoriti.
VOĆAR 2
Neće.
baca kartu
U čemu je razlika da li je rat ili nije?
UPRAVNIKOVICA
Pa tad sam mislila da ne pišu jer nisu živi, a sad ne bi bilo objašnjenja. Možda bih se plašila da ne pišu jer ne mare da li je tamo negde neko još živ.
VOĆAR 3
Onda nemojte da pišete.
UPRAVNIK
Ponovite malo glasnije.
Knauer se savija nad stolom i nešto mu šapuće.
UPRAVNIKOVICA
Da na svetu ima neko mesto gde o meni ne misle.
KNAUERKA
Dok nismo shvatili da ima raznih dugmića koje možeš da vrtiš na ovu i na onu stranu, slušali smo taj radio vrlo, vrlo tiho.
KNAUER
Šta ja znam? Otprilike tako. Kao neki šum.
KNAUERKA
Kao kad slušate srce.
KNAUER
Kad prislonite uvo.
KNAUERKA
Uzmete u ruke i pritisnete na uvo.
KNAUER
Čovek mora da se na vreme zapita hoće li radije da se navikne ili da nauči.
KNAUERKA
U podne je bio recept za čorbu od lana, a uveče, za žene kojima je rat dosadio, emisija o cveću s navođenjem boja i veličina.
Tišina.

KNAUERKA
Bože, čega sve tamo nije bilo, kakvog predivnog cveća! Karanfila, gerbera, svega. A jednom su bile i ruže! Ne znam kako je došlo do toga da su usred nestašice i rata pričali o ružama! Bože, ala je mirisalo!
VOĆAR 1
Ne možete da bacite dvojku, morate da bacite peticu.
KNAUER
Još pre nego što je rat sve zahvatio, dobili smo pismo da, ako neko zna neko nesposobno lice…
KNAUERKA
Ako je neko –
vrti prstom na slepočnici
KNAUER
Da im javimo, jer će se sada sve promeniti.
KNAUERKA
A naš sin je bio glup.
KNAUER
Hteli su da vrše ispitivanja.
KNAUER
Da vrše ispitivanja zašto su ljudi glupi.
UPRAVNIKOVICA
Znaš šta mi se desilo? Usnila sam norveški san!
VOĆAR 3
Šta je to norveški san?
VOĆAR 2
Što ga sanjaju Norvežanci.
VOĆAR 4
Što ga sanjaju Norvežani.
VOĆAR 2
Znači miran san.
VOĆAR 4
Preporod cvekle, gospodo.
VOĆAR 2
Čujete li vi, gospođo, našeg kolegu?
VOĆAR 1
Mora da je to, čim su delili besplatno boršč povodom kraja rata.
VOĆAR 2
E.
baca kartu
VOĆAR 1
Delili, nego.
VOĆAR 2
E.
VOĆAR 1
Vi nam tu sumnjate u činjenicu postojanja pojava.
UPRAVNIK
I šta je bilo posle?
KNAUER
Nije bio sposoban za rad.
KNAUERKA
Posle je bilo, šta ja znam? Stigao je dopis.
KNAUER
Stigla naredba, naredili nam.
KNAUERKA
Izdali naredbu da takve prijavimo.
UPRAVNIKOVICA
E, kad bi se vratio rat, da se opet nešto dešava!
KNAUER
Tražili su da prijavi svako ko zna.
KNAUERKA
Nije bio sposoban za rad.
UPRAVNIK
Ko zna?
KNAUERKA
Nije bio sposoban za rad.
KNAUER
Nije bilo jednog, na koga si mogao da pokažeš prstom.
Upravnik spušta olovku i gleda Knauerove.
UPRAVNIK
Samo polako.
VOĆNJAK 2
Poker.

KNAUER
Država nije negovatelj, tako su napisali.
KNAUERKA
Nije negovatelj.
Tišina.
KNAUERKA
Poudili su nam radio.
KNAUER
Sve bolnice su pretvorili u kasarne. Takvo je bilo vreme.
UPRAVNIK
A, toga se sećamo.
KNAUERKA
A pošto je dete glupo.
KNAUER
Glupo dete.
KNAUERKA
Da li je to naše dete? Može li se to znati?
KNAUER
I davali su radio. Da li ste vi nekad imali dete, glupo dete?
KNAUERKA
Nije bio sposoban za rad.
KNAUER
Nije bio sposoban za rad.
KNAUERKA
A davali su radio.
KNAUER
Davali su knjigu, radio.
VOĆAR 4
Opet igrate četvorkom tref.
VOĆAR 2
E.
KNAUER
A na početku rata bogami i pet maraka.
KNAUERKA
Plašili smo se da će nam dati knjigu, ali ipak smo dobili radio.
KNAUER
Dali su nam radio za ono glupo dete.
KNAUERKA
Niko nam nikad ništa nije dao, a država je dala.
KNAUER
A posle i oni s tavana. Šta nas se pa ticalo?
KNAUER
Nije bio sposoban za rad.
KNAUERKA
Molili nas, plaćali nam.
KNAUER
I šta sad s tim radiom? Što se pokvario? Što nam je država obećala? Treba nekako ubiti tišinu. Neću da budem sam sa svojim mislima, hoću da slušam radio.
KNAUERKA
Otišli su na lečenje, mi smo davali doprinos. Najpre treba da ispitaju zašto je čovek tako glup, a kad nađu lek, onda će vratiti dete. A u međuvremenu čovek sluša radio…
KNAUER
Radio nam dali za to glupo dete.
KNAUERKA
I funtu mesa maltene.
KNAUER
Morali smo da budemo praktični.
KNAUERKA
Jer šta nas se pa ticalo?
KNAUER
Prazan kô ta ljuštura, tako su nam kazali.
KNAUERKA
Tako su kazali lekari.
KNAUER
Bila su dvojica lekara, bio je pravnik, državni službenici.
KNAUERKA
Kako to da je dete glupo?
KNAUER
Nije bio sposoban za rad.
KNAUERKA
Što znači šta?
KNAUER
Što znači šta?

KNAUERKA
Tako su kazali.
KNAUER
Da nije radno sposoban.
KNAUERKA
Da nema saosećanja tamo gde nema osećanja.
KNAUER
Nema osećanja.
VOĆAR 3
Opet ste se bacili četvorku tref.
VOĆAR 4
Koliko on toga ima?
VOĆAR 1
De prestanite više.
KNAUERKA
Pregledala ga je specijalna komisija.
KNAUER
Kako je to dete ispalo takvo?


SEDMA SCENA
Mračno. Spusnica je malo nagnuta.
Glupava melodija.


MUŠKI GLAS 3
Da bi bolje radio, ređao je perece na ruku sve do iznad lakta.
MUŠKI GLAS 4
Ma šta kažeš.
MUŠKI GLAS 3
I nije bilo tako samo s perecama.
MUŠKI GLAS 4
Da ne poveruješ.
MUŠKI GLAS 3
glasnije
Ali u programu smo, u programu!
MUŠKI GLAS 4
Popodnevna emisija: usamljenički život ptica.
MUŠKI GLAS 3
Tetrebi gluvani i tetrebi ruževci, domaće kokoši.
MUŠKI GLAS 4
Iako imaju različito perje, mužjaci su uvek lepši.
MUŠKI GLAS 3
Planinski zujavac, ostale vrste ćemo samo pomenuti.
MUŠKI GLAS 4
I dalje dobijamo mnoštvo pitanja, a pre svega na temu kokošje poligamije. Da li su one stvorene za samački život.
MUŠKI GLAS 3
U divljini, u prirodi…
MUŠKI GLAS 4
Prvi slušaoci.
SLUŠATELJ KOJI SE UKLJUČIO U PROGRAM
Sad je kasno: tu sam.
MUŠKI GLAS 3
Dobro došli u program. Podelićete s nama neku dogodovštinu, zar ne? Ili neko svedočanstvo?
SLUŠATELJ KOJI SE UKLJUČIO U PROGRAM
Sad je kasno: tu sam.
MUŠKI GLAS 3
Izvolite, slušamo vas.
SLUŠATELJ KOJI SE UKLJUČIO U PROGRAM
Jedna anegdota.
Tišina.
SLUŠATELJ KOJI SE UKLJUČIO U PROGRAM
Na pevalištu tetreba ruževaca u jednom trenutku pojavljuju se kokoši i dolazi do zbližavanja polova, a pojedini parovi i odlete.
MUŠKI GLAS 3
Zanimljivo, kažete: sasvim slučajno?
SLUŠATELJ KOJI SE UKLJUČIO U PROGRAM
Sasvim slučajno. Slično se dešava i kod tetreba gluvana i nema osnove za zaključak da jedan petao živi sa striktno određenim brojem kokošaka.
MUŠKI GLAS 3
A paun je poligaman.
Glupava melodija.

DEČJI GLAS
Postoji jedan lek za smrt: list ženske bokvice.
ŽENSKI GLAS 1
Navlažiti i trljati, trljati, trljati.
Glupava melodija.
ŽENSKI GLAS 1
Prolećne maštarije.
ŽENSKI GLAS 3
Dal’ bih znala da stružem, ako bih negde našla letvu?
ŽENSKI GLAS 2
Danas u svakoj kući.
ŽENSKI GLAS 3
Preslica, drveni pribor.
ŽENSKI GLAS 2
A kad završimo sa struganjem, može se koristiti i za druge stvari.
ŽENSKI GLAS 1
Ovaj šiljak ovde, pa ovde jedna ivica.
ŽENSKI GLAS 2
Od toga se može umreti. Od tog drvenog pribora.
Glupava melodija.
MUŠKI GLAS 3
Za tetrebe ruževce znam iz knjiga o životima slikara, ali da tako živi, to prvi put čujem.
MUŠKI GLAS 4
Imamo svedočanstva drugih slušalaca koja to potvrđuju.
SLUŠATELJ KOJI SE UKLJUČIO U PROGRAM
Na pevalištu tetreba ruževaca u jednom trenutku pojavljuju se kokoši i dolazi do zbližavanja polova, a pojedini parovi i odlete.
MUŠKI GLAS 4
Kod nekih ptica bračna vernost uglavnom draje dugo, na primer kod roda traje godinama.
MUŠKI GLAS 3
Vezuju se za gnezdo, ne za partnera.
MUŠKI GLAS 4
Nežnost, slabost.
MUŠKI GLAS 3
Upravo tako.
Glupava melodija.


OSMA SCENA
Pali se svetlo.
Seoski dom kulture. Voćari više ne igraju karte.


VOĆAR 1
Uostalom, postojanost plemke ne utiče na postojanost podloge. Plemka umire zajedno s podlogom. Tu imamo posla sa složenim problemom, to jest sa problemom uticaja plemke na podlogu. Naučna ispitivanja su dovela do toga da je pitanje međusobnih uticaja postalo centralna tema biologije.
Ne pokrećemo ni pitanje uvrnutih hibrida.
VOĆAR 3
To za dinju.
VOĆAR 4
Za dinju ili avokado, svejedno.
VOĆAR 2
Ne, na mene to ne ostavlja utisak. Već sam govorio o ivanjdanu i o đakonijama za taj dan. Ja sam u inostranstvu video ogromne kobasice na prazničnoj trpezi, verujte, ne oskudevaju u dobroj hrani.
UPRAVNIKOVICA
Čula sam, čula sam za to, znam iz novina.
VOĆAR 1
Šta ste čuli?
UPRAVNIKOVICA
Za ruže na hrastu.
VOĆAR 1
Ne.
UPRAVNIKOVICA
Znam iz novina.
VOĆAR 4
Iz novina. Ima pet godina kako niste pročitali sveže novine.
VOĆAR 3
Koješta.

VOĆAR 2
Da tikva može sa dinjom, to razuman čovek još i može da razume.
VOĆAR 4
Tikva s dinjom dabome.
VOĆAR 1
Ali to je tako, tako…
UPRAVNIKOVICA
Iz novina, iz novina!
VOĆAR 2
Da smo od onolikih eksperimenata dobili samo jedan uspešan rezultat.
UPRAVNIKOVICA
Saslušajte.
VOĆAR 3
Jedan, ali vredan!
UPRAVNIKOVICA
A da ne znate vi nekog ko je malo glup?
VOĆAR 4
Takvih ima kô pleve.
VOĆAR 2
Čik nađite nekog pametnog.
UPRAVNIKOVICA
Malo glup, poglup.
VOĆAR 3
Muka je naći nekog ko nije glup. Šta će vam glupak?
UPRAVNIKOVICA
Jer glupaka možeš da zameniš za radio ili za pet maraka.
VOĆAR 1
Tako je bilo u ratu.
VOĆAR 2
U ratu su potrebni glupaci.
UPRAVNIKOVICA
Ali znate.
seda pored njega
Ne glupi glupak.
VOĆAR 1
Znam, glupak što nije glup.
UPRAVNIKOVICA
Da ocinkarimo nekog, možda nam daju radio.
VOĆAR 4
Za vreme rata su davali.
VOĆAR 2
Pa ne znam, možda nije ljudski?
VOĆAR 3
Da li ćemo dobiti to što hoćemo?
VOĆAR 4
Evo vidite: Knauer. Uzeo pa založio dete, i pola godine mu je svirao radio.
VOĆAR 3
Da li se to isplati?
UPRAVNIKOVICA
Imali bismo radio, imali bismo nešto. Mogli bismo i da nastavimo. Treba od nečeg početi. Na radiju ima novosti, kažu ti šta da obučeš ujutru.
VOĆAR 4
I kakvo je vreme.
VOĆAR 1
E.
UPRAVNIKOVICA
Gde se i kojim danima može kupiti kokoška, prava, živa?
VOĆAR 4
A znate li, znate li zašto su nastali ti radiji?
VOĆAR 1
Znate šta? Mislim da znam jednog. Znate?
UPRAVNIKOVICA
Jednog koji nije radno sposoban?
VOĆAR 3
Znate li vi koliki ljudi rade da bi hranili poljske miševe?
VOĆAR 1
Koji ima blage simptome padavice.
VOĆAR 3
Sto sedamnaest hiljada samo u SSSR-u.
UPRAVNIKOVICA
Blage, ali primetne?

VOĆAR 1
Pa sad, ne znam.
VOĆAR 4
Razmotrimo sada sove kao najmanje poznate stvari.
VOĆAR 3
Imate li kod sebe te novine?
VOĆAR 4
Zašto ste laprdali?
VOĆAR 3
Pitaću i probaću da saznam. Pa ću vam javiti.
UPRAVNIKOVICA
Plašim se da bi nam za blagu padavicu dali knjigu umesto radija.
VOĆAR 3
E.
VOĆAR
Neće valjda da budu takvi.
UPRAVNIKOVICA
Ne sme da bude sposoban.
VOĆAR 4
A gde su naši crteži, dijagrami?
Ulazi Upravnik doma kulture.
VOĆAR 2
Dobar dan, upravniče.
UPRAVNIK
Je li stigla pošta?
UPRAVNIKOVICA
Nije, stići će.
UPRAVNIK
Šta?
UPRAVNIKOVICA
Kažem, tek treba da stigne.
VOĆAR 1
Napisali ste onaj dopis?
VOĆAR 4
Onim ljudima, ljudima onim?
UPRAVNIKOVICA
Napisao je? Nisi? Napisao si?
UPRAVNIK
Možda i upali.
seda
Ali nismo našli adresu države.
VOĆAR 1
To se više ne može utvrditi.
UPRAVNIKOVICA
A ko je delio te radije? Kome su oni to prijavljivali?
UPRAVNIK
To se više ne može utvrditi.
UPRAVNIKOVICA
Mora da se zna, velika je to bila akcija.
VOĆAR 1
To se ne može utvrditi.
VOĆAR 2
Vi opet igrate četvorkom tref?


Treći čin


PRVA SCENA
Šum radija.


ŽENSKI GLAS 4
Naravno, problem siročadi nakon varvarskog rata.
ŽENSKI GLAS 5
I za njih ima nade.
ŽENSKI GLAS 4
Uvek ima nade.
ŽENSKI GLAS 5
I siročadi, i majki.
ŽENSKI GLAS 6
Dečji parkovi i igrališta.
Šum.

DRUGA SCENA
Veče, krevet, Upravnik, Upravnikovica


UPRAVNIKOVICA
Znaš li kako bih želela da umrem?
UPRAVNIK
Mm?
UPRAVNIKOVICA
Kako bih želela da umrem?
Tišina.
UPRAVNIKOVICA
Da se udavim nečim ukusnim.
Tišina.
UPRAVNIKOVICA
Kolačima od švapskog sira.
UPRAVNIK
Prošli put si želela da se udaviš kačkavaljem.
UPRAVNIKOVICA
Može i kačkavaljem.
Tišina.
UPRAVNIKOVICA
Naš život je bedan.
UPRAVNIK
Istina. A onaj Knauer.
UPRAVNIKOVICA
Kad bismo barem imali radio.
Tišina.
UPRAVNIKOVICA
Kad već živimo mimo sveta, da makar nešto poslušamo. Razgovarala sam s poznanicom, i ona je čula za to.
Tišina.
UPRAVNIKOVICA
Znaš šta? A kad bismo mi znali nekog glupog?
UPRAVNIK
Za vreme rata su ih uzimali, za vreme rata su davali za njih radio.
UPRAVNIKOVICA
Ali kad bismo napisali.
UPRAVNIK
Knauerovima nisam napisao.
Tišina.
UPRAVNIKOVICA
Nisi napisao?
UPRAVNIK
Na koju adresu? Kome da ga uputim?
UPRAVNIKOVICA
A taj Adenauer?
UPRAVNIK
Koja si ti glupa glupača!
UPRAVNIKOVICA
Ponekad se uplašim da nam se ništa neće dogoditi… Naš život je, znaš? Život nam je nikakav. Drugi žive život, razgovaraju na radiju.
UPRAVNIK
Šta je pa tu posebno? Jedne te iste gluposti.
UPRAVNIKOVICA
Ali svi tako. Tamo čovek bar nešto znači. Ima raznih emisija.
UPRAVNIK
Bože, spasi me.
Tišina.
UPRAVNIKOVICA
I Adenaueru isto?
UPRAVNIK
Šta?
UPRAVNIKOVICA
Ona pisma.
UPRAVNIK
Pisma?
UPRAVNIKOVICA
Ona sa glumicama, ili da mu je lice nesimpatično, ono nesimpatično lice, Adenauerovo nesimpatično lice.
UPRAVNIK
I šta ja sad s tim da radim?
UPRAVNIKOVICA
Ali napisao si.

UPRAVNIK
Pa nek izbaci to iz sebe. I Knauer nek izbaci, i Knauerova nek izbaci. Ali nemam adresu.
UPRAVNIKOVICA
Možeš da napišeš bilo koju, neko će već znati.
UPRAVNIK
A šta ako staviš neku adresu, a to bude napuštena kuća?
UPRAVNIKOVICA
E.
Tišina.
UPRAVNIKOVICA
A ona moja pisma?
UPRAVNIK
Lidi Barovoj?
UPRAVNIKOVICA
Pozorištu u prestonici.
UPRAVNIK
E onda radije taj Adenauer.
UPRAVNIKOVICA
Nisi ni poslao?
UPRAVNIK
Ništa nisam poslao.
Šum. Glupa melodija.
TREĆA SCENA
ŽENSKI GLAS 7
Napravila sam u kući sopstveni kutak za miševe.
ŽENSKI GLAS 2
Miš je sam došao?
ŽENSKI GLAS 7
Posula sam brašno.
Glupa melodija.
MUŠKI GLAS 4
Emisija četvrtkom: časovi plivanja s narodnim radiom.
MUŠKI GLAS 5
Nastava se sastoji od vežbi na suvom i vežbi u vodi. Vežbe na suvom, dakle objašnjavanje skokova u vodu s primenom tehnike, utilitarnog značaja skokova u vodu, kao i demonstriranje i učenje elemenata skoka: prilaz, početni stav, rad ramena pre odraza. Vežbe u vodi, to je skok u vodu.
MUŠKI GLAS 4
Ramena napred, stav mirno.
MUŠKI GLAS 5
Opis položaja tela u vazduhu, odnosno: pruženo telo u vazduhu, sklonjeno telo u vazduhu, zgrčeno telo u vazduhu.
MUŠKI GLAS 4
Što je skakač više iznad ivice tornja ili daske, lakše će i lepše izvesti skok. Kod skokova iz mesta pravi se pokret ramenima koji dovodi do podrhtavanja daske.
MUŠKI GLAS 5
Zalet četiri do pet koraka.
MUŠKI GLAS 4
Skok na noge iz mesta
MUŠKI GLAS 5
Ramena napred, stav mirno. Truba.
Glupava melodija.
MUŠKI GLAS 1
Vraćamo se u program o našim svakodnevnim brigama. Podizanje tegli borovnica u pošti često ume da bude problematično.
MUŠKI GLAS 2
Još je problematičnije poslati prljavo ćebe, kako se čini.
MUŠKI GLAS 1
Čekamo vaše uspomene vezane za najneprijatniju situaciju u pošti posle Drugog svetskog rata.
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČILA U PROGRAM
Kažu da po Nemačkoj i dalje ima tih mutnih radnji, da se od ljudske krvi prave najrazličitije stvari – od ljudske krvi.
MUŠKI GLAS 2
Ima li to neke veze s poštom?

SLUŠATELJKA
Kažu vam: pošaljite nam krv, a mi ćemo od vaše krvi dugmad, drške za kišobran, tremove.
MUŠKI GLAS 2
Ipak – ako se ne radi o neprijatnoj situaciji u pošti posle rata, ne možemo … halo?
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
U stranoj zemlji žele našu krv, a u Poljskoj je bacamo. Krv svoju bacamo. U stranoj zemlji traže da im šaljemo, a u našoj zemlji našu krv bacamo.
MUŠKI GLAS 1
Ne bih ja rekao da se u našoj zemlji išta baca, a ne, ne, s tim se ne mogu složiti. Možda niste znali kome treba da ponudite, možda je vaša krv bila beskorisna, zovite sada radio da se žalite kad ste već sami krivi.
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
Oni prave dugmad i drške za kišobrane i tremove, galerije.
MUŠKI GLAS 2
Vi ste krivi, vaša krv je loša, šta će vam strane zemlje?
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
Oni uzimaju dobru krv, zalede je i prerađuju, zalede i prerađuju, i kad je toliko dobra i jaka – zašto je u našoj zemlji toliko krvi proliveno? Zašto se u našoj zemlji baca toliko krvi?
MUŠKI GLAS 1
Ne kod nas u zemlji, ne kod nas u zemlji.
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
Zašto oni prave dugmad, i galerije prave od naše krvi?
MUŠKI GLAS 2
Ne kod nas u zemlji, ne kod nas u zemlji.
SLUŠATELJKA KOJA SE UKLJUČUJE U PROGRAM
Moj muž je pretplaćen na novine – ja to znam, jer sam čitala.
MUŠKI GLAS 1
E uzmite pa se tom vašom krvlju udavite.
ČETVRTA SCENA
Krevet, Upravnik, Upravnikovica. Neko kuca na vrata.
UPRAVNIK
U ovo doba?
UPRAVNIKOVICA
Da se nije nešto desilo?
KNAUER
Gospodine upravniče?
UPRAVNIK
Gospodine Knauer?
KNAUER
Da li ste poslali ono naše pismo?
UPRAVNIK
Kakvo pismo?
prilazi vratima
Gospodine Knauer?
KNAUER
Pismo s našim zahtevom da nam daju novi radio.
UPRAVNIK
Jesam, nego šta. Poslao sam.
Tišina.
KNAUER
Nešto sam razmišljao…
UPRAVNIK
Ne mogu da vam otvorim jer sam u pižami. I žena je u pižami.
UPRAVNIKOVICA
U pižami smo.
KNAUER
Ako bismo ponovo?
UPRAVNIK
Ponovo – šta?
KNAUER
Možda bi bilo bolje da nam daju dva radija?
Tišina
KNAUER
Taj jedan radio je nekako, nekako…
Tišina
KNAUER
Kad bi nam dali dva radija.

UPRAVNIK
Poslao sam. Naravno da sam poslao. Zašto ne bih poslao? Morao sam da pošaljem i poslao sam. Naredili su mi i poslao sam. Zašto pa ne bih poslao?
KNAUER
Da nam ne daju samo jedan radio, nego dva radija.
Tišina.
KNAUER
Možda bi bilo bolje.
Tišina.
KNAUER
Da to bude nauk za ubuduće.
UPRAVNIK
Kad nam budu odgovorili, onda ćemo mi njima…
KNAUER
Danas su javili da je dete umrlo.
UPRAVNIK
Molim?
KNAUER
Danas su javili na radiju za sve u sklopu akcije.
UPRAVNIK
A?
KNAUER
Za one glupe ljude, glupake.
Tišina.
KNAUER
Trebalo je da vrše ispitivanja. Dali smo ih na pregled. Da su ga pregledali, možda više ne bi bio glup.
Tišina.
KNAUER
Dvaput su nas prevarili.
Tišina.
KNAUER
Kažem, kad bi nam dali dva radija.
UPRAVNIKOVICA
Upravniku
Opet im radi radio?
KNAUER
Kad bi nam dali dva radija.
udara pesnicom u vrata


PETA SCENA
Melodija: truba.


MUŠKI GLAS 5
Stav mirno, ramena izbaci napred.
MUŠKI GLAS 4
Stav mirno, stopala spojena.
MUŠKI GLAS 5
Ruke iznad glave, trup savijaj u stranu pokretom klatna. Ponovi.
MUŠKI GLAS 4
Raširi ramena. Zamah ramenima napred, dole, nazad, u polučučanj. Trup prav. Uvis i istovremeno podigni ramena uvis prema napred, pa dole. I kad si visoko u …
MUŠKI GLAS 5
I kad si visoko u vazduhu dok skačeš – onda kolena, da.
MUŠKI GLAS 4
Skupiš kolena.
MUŠKI GLAS 5
I još ćemo predstaviti model vežbi za žensku grupu bilo kog starosnog doba, s visine od jednog metra.
Melodija: truba
ŠESTA SCENA
Seoski dom kulture. Paravan. Pored paravana stoji Stranka, sve vreme viri iza njega. Ulazi žena u bundi, iza nje kolona dece, među njima dečak sa zviždaljkom.
UČITELJICA
Šta? Svi su već došli?
STRANKA
Ali ne možete da uđete.
UČITELJICA
Ali oni žele da vide.
STRANKA
Ne možete da uđete.

UČITELJICA
Kao da deca već nisu videla smrt.
UČENIK 1
Ali to je bila naša učiteljica.
UČITELJICA
To je bila njihova učiteljica!
STRANKA
A šta se to mene tiče? Mi čekamo miliciju.
Deci
Danas nemate časove, obesila se učiteljica.
UČITELJICA
Ako žele da vide…
STRANKA
De, pustite me više….
UČITELJICA
Šta ti misliš, da deca nisu videla smrt?
UČENIK 2
Ja sam video psa koji je noću išao putem.
UČITELJICA
Možda je to znak. A ti, Lido, da li ti znaš kako se sve može obesiti?
STRANKA
Kad budemo nešto saznali…
UČITELJICA
Da, da?.
STRANKA
Mogu da dođu u dom kulture, verovatno nema nastave.
UČITELJICA
Trebalo je da bude predavanje o državnoj industriji, ali mislim da će biti o nečem drugom.
STRANKA
Treba okupiti decu, nek pišu pisma.
UČITELJICA
Došli smo specijalno da vidimo kakav je život.
STRANKA
Nema života.
UČITELJICA
Specijalno smo došli.
STRANKA
Ne, ne možete da prođete.
UČITELJICA
Neka samo virnu. A, deco? Da virnete.
prilazi bliže
STRANKA
Kad čovek pomisli da je još koliko juče bila živa.
Tišina
STRANKA
Zamisli, zbog radija?
UČITELJICA
E.
STRANKA
Zato što nisu popravili?
Tišina. Jedno dete kašlje.
UČITELJICA
Ovo je, deco, život. Ovde se napokon nešto desilo.
UČENIK 3
A ako neko nije tu?
UČITELJICA
Ispričaćete mu.
STRANKA
Milicija je već tamo.
UČITELJICA
Čovek živi i živi, ustaje ujutru, oduševljava se nebom, pojede kiselo mleko, pa i kolač od švapskog sira, po podne u šetnju, a onda o kvaku. To su samo deca. Detetu braniš?
STRANKA
Milicija je već tamo.
Ulazi Voćar 3. Šum radija se pojačava.
VOĆAR 3
Aha, pošta, pošta.
STRANKA
Stiglo je nešto?
VOĆAR 3
traži po torbi, vadi pismo
Iz nekadašnjeg komiteta za napasne bolesti.

STRANKA
Znači uspelo je?
VOĆAR 3
Ne znam. Nisu nam pisali iz novina.
STRANKA
Što će reći?
VOĆAR 3
U vezi sa Adenauerom, njegovom nesimpatičnom njuškom, onom Adenauerovom njuškom.
STRANKA
Oni to razmatraju.
VOĆAR 3
Sa Adenauerovom njuškom, onom nesimpatičnom.
Šum radija se pojačava. Stranka uzima pismo.
STRANKA
Neka dođe taj Knauer.
VOĆAR 3
Recimo, Adenauer…
Staju jedan pored drugog, Stranka otvara pismo. Čitaju. Zatamnjenje. Šum radija se pojačava. Glupa melodija.
DEČJI GLAS
Postoji jedan lek za smrt: list ženske bokvice.
ŽENSKI GLAS 1
Pljunuti i razmazati, a onda trljati, trljati, trljati, trljati, trljati, trljati, trljati.