Nijedan ozbiljan proizvođač teksta nije dosadan

Foto: Fokalizator

Podgorica (www.pobjeda.me) – Čitaoci imaju jednu lijepu privilegiju, a držim da to imaju i pisci – ono što je dosadno mogu lako da odbace i da zaborave. Najveći zločin jeste čitati dosadne knjige. Kad kažem dosadne knjige, u prvom redu mislim loše knjige, jer Tolstoj nije dosadan, Dostojevski nije dosadan, Andrić nije dosadan, nijedan ozbiljan proizvođač teksta nije dosadan – rekao je književnik Dragan Radulović na promociji svoje zbirke priča „Splav meduze“ i romana „Dva talasa“ Dragane Kršenković-Brković.

Promocija dva posljednja izdanja izdavačke kuće Fokalizator održana je u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“.

Prema mišljenju moderatora Vanje Kovačevića, ova dva autora specifični su i izuzetni i svojom politikom svjedoče da granice i pripadnosti, pogotovo geografske, ne znače mnogo.

Roman „Dva talasa“ je, smatra Kovačević, pripovjedački specifičan, gusto protkan smislom, ne samo kada je u pitanju naracija već i semantički sloj.

– Kršenković-Brković prepliće nekoliko priča koje pripovijeda u istrazi, sumnji i traganju za smislom i sobom – rekao je Kovačević.

Kršenković-Brković je objasnila da je njen roman nastajao tokom nekoliko godina.

– Ovo je roman prije svega o raseljenim licima, o migrantima i o tome šta znači u stvari otići i kako taj san o potrebi da izađete iz nekog okrilja može dobiti potpuno neočekivane, nekad tragične konotacije. Ovo je priča o porodicama, o savremenoj porodici, o porodici koja se u ovim novim uslovima promijenila – objasnila je autorka.

Roman je priča i o potrazi i narkotiku, a „dva talasa“ referiraju i na dva ženska lika koja pripovijedaju, od kojih jedna ima samo 11 godina, a druga je u četrdesetim. Realna radnja romana traje samo sedam dana ali kroz sjećanja i druge tokove obuhvaćen je mnogo duži period.

– Roman, u stvari, nosi priču koja ispituje neku tamu u nama, ispituje našu sadašnjost i kako je moguće da nijesmo to što se dešavalo na pravi način ispratili, kako nijesmo ispratili ono što se dešavalo devedesetih godina tako teško, tako traumatično, a trauma je jedan od važnih momenata u romanu. Svaki od onih epizodnih do glavnih likova nosi neku vrstu traume. Mi smo društvo koje je duboko traumatično a o tome ćutimo. Čini mi se da je upravo književnost ta koja o tome treba da piše i upravo književnost je ta koja mora o tome da progovori na način koji nije osuda, koji nije pamflet, nego da prikaže koliko je to teško i strašno. Svaki od ovih likova pati – rekla je Kršenković-Brković.

Govoreći o prozi Dragana Radulovića, Kovačević je primijetio da su to male priče sa, naizgled, periferije života i da su junaci njegovih priča ljudi sa tamnim mrljama u duši, te da ima utisak da je tu knjigu pisalo više ljudi. Autoru je ova posljednja konstatacija bila djelimično i komična, no Radulović je objasnio da voli žanrovsku raznovrsnost.

– Uvijek sam volio žanrovska istraživanja. I moja prva knjiga „Petrifikacija“ su u stvari neka žanrovska isprobavanja koja sam po nekom vlastitom razumijevanju dovršio u romanu „Aušvic kafe“. „Splav Meduze“ ima tih elemenata, čak i protivrječnosti, čak i kontradikcije, i ja do toga veoma držim, priča to omogućava. Držim do toga da se i čitaocu i piscu podjednako, ali u prvom redu čitaocu, omogući određeno zadovoljstvo u tekstu – rekao je Radulović.

Književnost, niti brojem knjiga niti obimom teksta, nije prostor za dokazivanje, smatra Dragan Radulović, a njegove knjige, prema mišljenju Kovačevića, nerijetko dešifruju otpor.

– Ja nikad u životu ništa nijesam napisao u prozi, a da nije bilo motivisano politikom. Kad kažem politika, ne mislim na ove partijske sitne kalkulacije, već mislim na život polisa, na život zajednice gdje se u suštini politika razumijeva kao otvoreni prostor slobode i otvoreni prostor istraživanja slobode ljudske, granice, dometa, izvora i kraja ljudske slobode. Dakle, književnost tu može, pogotovo ova moja, književnost koja voli da koketira i sa filozofijom i sa nekom vrstom refleksivnog izričaja, dakle može tu nešto da učini, može u krajnjoj liniji piscu nešto da pomogne. Ja pripadam onoj grupi ljudi koji misle dok pišu – rekao je Radulović.

Knjiga „Splav meduze“ objavljena je 2007. godine i samo je dvadesetak primjeraka došlo u Crnu Goru, tako da je ovim izdanjem knjiga konačno pristupačna većem broju čitalaca.