Foto: Luka Ratković

Otkazivanje.

Odlaganje.

Bojkot.

To su tri riječi koje najčešće čujemo u Crnoj Gori kad se pomene popis. A žestoki javni reklameri toga procesa su utihli – oni već sedmicama, mjesecima sprovode poluvidljivu kampanju: na bilbordima pozivaju na spiritualne seanse s mrtvim precima i obilaze domaćinstva maskirani u mantije izvanje crkve…

Iskustva bojkota

Krenimo s kraja, pa najprije teoretišimo o bojkotu. Pogledajmo što se po ovom pitanju nedavno dogodilo u jednoj državi u regionu. Śeverna Makedonija je na proljeće 2022. godine dobila rezultate popisa sprovedenoga nakon pune dvije decenije. I mediji su javili da nijedan segment makedonskoga društva nije bio posve zadovoljan rezultatima. Ponajmanje oni koji su bojkotovali taj proces, jer je u zemlji koja je u tom trenutku imala oko 1,8 miliona stanovnika za bojkotom popisivanja poseglo manje od 10.000 ljudi. A nezadovoljni su bili iz dva razloga. Prvo, prijetilo im se procesima u skladu s kaznenim odredbama. I drugo, u promilima izražen broj onih stanovnika koji su bojkotovali popisivanje tretiran je u Državnom zavodu kao statistička greška, pa su nadležni obećavali kako će i oni biti „popisani“, tako što će se o njima pronaći podaci iz drugih postojećih baza podataka kojima upravlja država.

Odlaganje kao plan B

Uporedo s tihim kampanjama samouvjerenih „dobitnika na popisu“, u javnosti se razvija diskurs o političkoj nestabilnosti kao bitnom faktoru za odlaganje procedure popisivanja, što je vrlo decidno prepoznao i Zakon o popisu, usvojen ne tako davno u Parlamentu. Ovaj važan argument „javne diskusije“ prolazi prilično neopaženo u evropskim institucijama koje su nadležne za proces popisivanja stanovništva. Neopaženo, mada se iz Crne Gore uporno piše na te adrese. Istovremeno, domaća institucija MONSTAT, ako je suditi prema izjavama službenika-stručnjaka koji su naprasno ušli u javnu diskusiju, spremno očekuje početak popisa. Jasna je MONSTAT-u, kažu, metodologija, i iz te kuće tvrde da u domenu metoda i kriterijuma imamo zakon detaljniji od drugih zemalja, pa valjda zato i ne vide problem popisivanja čak ni sad kad Crna Gora, mjesecima nakon parlamentarnih izbora, ne dobija 44. vladu. Ne uzbuđuju ih ni snažne migracije ka Crnoj Gori, u Crnoj Gori i iz Crne Gore, koje u svim ozbiljnim zemljama jesu predmet analize službi bezbjednosti i potencijalni rizik za njen građanski mir. U MONSTAT-u su stručni, metodični i nepokolebljivi u namjeri da nas popišu.

Otkazivanje kao jeftini sci-fi

U trash filmovima s naučno-fantastičnom pozadinom uživa se kao i u ostvarenjima s visokim estetskim dometima. Pojedina scenska rješenja (nastala najčešće kao posljedica nedostatka novca za scenografiju) za pasionirane ljubitelje ovog vida kinematografije prava su poslastica. A ozbiljni reditelji, računajući na moć trash postupka, ubacuju katkad u visokobudžetne projekte i neki od tih efekata. Ali, u tim situacijama, slična scenska rješenja imaju neku vrstu metajezika, ona su za gledaoce poruka više, jezik za sebe… I, kakve sad to ima veze s popisom? Pošteno govoreći – baš nikakve. Iako je trash dojam u priči o otkazivanju popisa nepobitan. Iako je i meta jezik je tu, odnosno poruka za one koji razumiju jezik besmislice… Otkazivanje popisa do daljneg, u eri tehničke Vlade Dritana Abazovića, ravno je nekadašnjim ljetnjim nadanjima da Crna Gora neće potpisati tzv. temeljni ugovor s Crkvom Srbije. A za Vladu je to bila gotova stvar i prije jutra onoga 3. avgusta, kad je Porfirije tajno uletio u Crnu Goru.

Crkvena kampanja

Porfirije ovoga puta neće tajno slećeti. Naprotiv, kao na bilbordu za neki novi nastavak blokbastera iz franšize Ghostbusters, on i njegov posilni u Crnoj Gori, više bradom nego glavom – Joanikije, po bulevarima mašu zlatnim krstovima i obećavaju dobar provod u Hramu sredinom oktobra. Popis se bliži, a kampanju treba polako završavati i ubrati plodove iscrpljujućih popovskih marširanja terenom. A što i ne bi? Na koncu, ugovor im ga daje…

Dakle, politički apartčici će nastaviti da rade na pripremi popisa, a Crkva će za koji dan, iz Hrama u Podgorici pozvati vjernike da odlučno „izađu na popis“. Zauzvrat će otpočeti bogata pričešća i opet ćemo, kao tokom litija, gledati pripejd vjernike kako se protežu u kolonama do ulaznih vrata, da bi se, nakon što popis prođe, sveli na onaj broj rijetkih koji uoči vjerskih praznika odlaze tamo sa slavskim kolačima.

Taktika

A kako će uzvratiti građanska Crna Gora? U ovome trenutku je nejasno kako će političke stranke i civilni sektor odgovoriti na taktiku s makedonskim scenarijem kao ciljem. Zabavljene saniranjem izbornih poraza, u protekle tri godine nijedna građanska stranka nije imala u fokusu popis, a rad mnogih mogao bi biti obesmišljen upravo nakon popisa u Crnoj Gori. „Nacionalne stranke“, s druge strane, okupljaju se, ili dobijaju jasne upute iz svojih matičnih zemalja, pa se čini kako u Crnoj Gori svi zainteresovani politički subjekti, uključujući i najzainteresovanijeg – Crkvu Srbije, imaju i očekivanja i jasan cilj. Svi osim onih koje su sebe u proteklome periodu nazivali nosiocima državotvorne ideje. Taktika na tim adresama, pokazalo se, ne stanuje više od pola decenije.

No, ako postoji posljednji trenutak da se ovi politički subjekti i civilni sektor aktivno uključe u aktuelni proces, ne bi li spasili što se od građanske Crne Gore može spasiti to je – danas. Već śutra će, ostajući bez adekvatnoga odgovora, kler i nacionalisti shvatiti da su posao priveli kraju, i da na miru mogu dogovarati rasparčavanje onoga što će nakon popisa ostati od naše zemlje.