Foto: Bokiranje (Nikola Vujović)

Podgorica (izvor: Pobjeda) – Prvi Festival savremene književnosti „Bookiranje“, u organizaciji Fokalizatora i pod pokroviteljstvom Sekretarijata za kulturu i sport Glavnoga grada Podgorice, održan je u utorak i srijedu, a mnogobrojna publika i gosti Book Caffea, među kojima su i najistaknutiji predstavnici ambasada SAD, Ukrajine i BiH, uživali su u razgovorima koji su se odvijali tokom osam promocija i tribina.

Prvo “Bookiranje” otvoreno je muzičko-scenskim programom i uručenjem nagrada za najbolji esej u 2023. godini. Priznanja su primili laureati Akademije „Milovan Đilas“ – Andro Martinović, Andrej Nikolaidis i Dušan Pajović. Voditeljica programa i portparolka Akademije Jelka Malović saopštila je da su bile ponuđene tri teme koje su se ticale slobode govora u Crnoj Gori, viđenja očuvanja crnogorskog identiteta u trenucima stupanja Crne Gore u nove ekonomske zone i kritičke ocjene ,,Nove klase“ Milovana Đilasa. Komisiju za procjenu pristiglih rukopisa činili su Vladimir Vojinović (predśednik) i članovi Miloš Vukanović i Jelka Malović. Najavljeno je i to da će se radovi uskoro naći u časopisu i na portalu Fokalizator. Nagrađenima će pripasti i novčana nagrada koja će biti realizovana u saradnji s Centrom za građansko obrazovanje (CGO).

Nakon uručenja nagrade prisutnima su se obratili Martinović i Pajović. Martinović je istakao da je privilegija dobiti priznanje od ljudi s kojima se dijele iste vrijednosti.

– Posebno smatram dragocjenim to što je nagrada u znaku Milovana Đilasa koji nas je naučio tri stvari. Prva je da sve počinje od razmišljanja o sebi i o svijetu u kojem živimo, druga je da zrelost neminovno donosi preispitivanje sopstvenih ubjeđenja i postupanja i treća, da hrabrost znači spremnost da mijenjate i sebe i svijet – istakao je Martinović.

Pajović je kazao da se posljednjih dana bavio konstruktom mladosti i time koliko je on istinit.

– Ne osjećam se mlado. U ovoj zemlji, ako promišljate određenu zbilju, vi ste svake godine makar deset godina stariji. Mislim da to važi za sve nas ovdje. Ovaj događaj je jedina ,,niša“ koja nam dozvoljava da negdje ,,mladimo“ jer je program zaista beskprekoran – kazao je Pajović.

Nakon otvaranja festivala uslijedio je program u okviru kojeg se govorilo o značaju Fokalizatora za crnogorsku književnu scenu i njegovim refleksijama u regionu. Na te teme govorili su članovi redakcije Fokalizatora Ognjen Spahić i Andrej Nikolaidis i glavni i odgovorni urednik Fokalizatora i predsjednik Društva crnogorskih izdavača i Akademije ,,Milovan Đilas“ Vladimir Vojinović, uz moderaciju književne kritičarke Dragane Erjavšek. Vojinović je istakao je da izdavač postoji zbog autora, a ne obrnuto.

– To u Crnoj Gori nije bio slučaj. Osjetio sam to kao autor na svojoj koži. Izdavači postoje zbog autora – to je osnovna poruka. Suština ,,Fokalizatora“ je sloboda govora, otuda i kopča sa Akademijom ,,Milovan Đilas“ kojoj je to osnovni cilj – da afirmiše slobodu govora – istakao je Vojinović.

U okviru prve večeri održana je i tribina „Drama i film nekad i sad“, a završni program bilo je autorsko veče Roberta Perišića sa kojim je razgovarala Dragana Erjavšek.

Festival ,,Bookiranje“ organizuje izdavačka kuća ,,Fokalizator“ uz podršku Sekeretarijata za kulturu i sport Glavnog grada.

Program drugog dana Festivala savremene književnosti „Bookiranje“ otvorili su Andrija Radović, Tijana Radulović i Boris Đurović, mladi crnogorski pjesnici, svježim naslovima koje je objavio Fokalizator.

Medijatorka programa, novinarka i književnica Jelena Nelević rekla je na samom početku da su troje pjesnika dokaz da savremena crnogorska pjesnička scena zaista ima što da ponudi te da su proizvod kojeg se ne bismo mogli posramiti ni na svjetskim pjesničkim manifestacijama.

Radović je predstavio svoj književni prvijenac „Metrički savršen tromb“ i objasnio da se radi o skupu „pokaznih vježbi, dosta eksperimentalnih“ te da u realnom jeziku ne bi mogle da funkcionišu zajedno. Nelević je istakla da je njegova poezija kombinacija dječačke zapitanosti i bezvremene starinske mudrosti.

Pjesnik bez istorije ne postoji, rekao je Radović, komentarišući svoju pjesmu „Jabuka“ i pozivajući se na Tomasa S. Eliota, već postoji samo u odnosu na mrtve pjesnike, tačnije kad ih uporedite sa nekim.

– U ovoj pjesmi se vidi da volim da ironizujem istoriju, da uzimam iz istorije ono što je pjesnički materijal i da ga dovodim do depersonalizacije, do granice apsurda, jer me to beskrajno zabavlja – rekao je Radović.

Posebnu pažnju medijatorka je posvetila ciklusu inspirisanom Tarkovskim, kojeg Radović smatra jednim od najvećih pjesnika filmskog jezika i zbog toga je transponovao njegovu dnevničku građu u svoju poeziju. Objasnio je da u književnosti oduvijek postoji problem autentičnosti.

– Zapravo je Borhes otvorio tu „Pandorinu kutiju“ kad je to u pitanju, i Kiš sa „Grobnicom Borisa Davidoviča“ koji one spise iz gulaga unosi u lice. To je zapravo mnogo stariji problem, mi postmoderni pridajemo preveliki značaj. Imamo i Don Kihota u onom dijelu kad kaže: „Dragi čitaoče, sve što čitaš, ja sam ga prepisao od jednog Arapina, on mi ga je preveo“ – rekao je Radović.

Đurović i Radulović su, vodeći se uvjerenjem da će o njima najbolje svjedočiti poezija, pročitali po nekoliko naslova iz svojih knjiga „22“ i „Po mliječnom putu zajedno“.

Prvo crnogorsko izdanje studije „Nova klasa“ Milovana Đilasa, objavljene u SAD 1957. godine, predstavljeno je kroz panel diskusiju u kojoj su učestvovali istoričar Adnan Prekić, politikološkinja Ana Nenezić, ekonomski analitičar Miloš Vuković i izdavač i urednik Vladimir Vojinović. Medijator panela bio je istoričar Miloš Vukanović.

U zemljama kakva je Crna Gora i zemlje u okruženju nije lako baviti se Đilasom, smatra Vojinović, jer se suočavamo sa pokušajima određenih struktura da spriječe da se odredite prema disidentskim temama i autorima kakav je Đilas.

Festival je obilježila i promocija knjige Andreja Nikolaidisa „Antonije se odriče Boga“ i predstavljanje prvog crnogorskog prevoda knjige „Ženska mistika“ američke feministkinje Beti Fridan.

Knjiga „Ženska mistika“ američke teoretičarke feminizima i borkinje za ženska prava Beti Fridan predstavljena je u okviru prvog Festivala savremene književnosti „Bookiranje“. Knjigu je na crnogorski jezik prevela novinarka Pobjede i književna kritičarka Dragana Erjavšek.

Na predstavljanju su govorili gender programme menadžerka u UNDP MNE Kaća Đuričković, profesorica FCJK Sanja Orlandić i urednik izdanja Vladimir Vojinović. Moderatorka programa bila je Jelka Malović.

Erjavšek je istakla da nam je ova knjiga bila potrebna u 21. vijeku na crnogorskom jeziku.

– Položaj žena u 21. vijeku se nije mnogo promijenio u odnosu na vrijeme o kojem govori Beti Fridan. Postoje neka prava koja su se dobila, ali odnos prema ženama i patrijarhat koji je u Crnoj Gori još uvijek izuzetno jak, sa svim svojim čuvarima i čuvarkama, čini da jedna ovakva knjiga mora da postoji i mora da se pročita ponovo iako je iz prošlog vijeka, iako je ,,odživjela“ jedan život. Sama aktuelnost teme i to što je Beti Fridan pokušavala da nam stavi do znanja govori nam da stvarno nijesmo daleko odmakli, samo smo napravili neke početne korake i moramo da idemo dalje – istakla je Erjavšek.

Ona je naglasila da ko god da uzme da čita ovu knjigu vidjeće kod Beti Fridan nešto što omogućava da se lako čita, a to je publicistički stil – objašnjenje, pa onda primjeri.

– Ti primjeri su kod Beti Fridan tako ubjedljvi da postoji velika šansa da se, ako ste žena iz Crne Gore, u nekima prepoznate. Onog trenutku kada sam počela da iščitavam Beti Fridan pomislila sam: ,,Neka jednu ženu ili muškarca nauči kako da se ophodi prema problemu, već smo napravili veliki posao“. Ako jednu osobu navede na pravi put mislim da ćemo biti zadovoljni – rekla je Erjavšek.

Đuričković je kazala da je ,,Ženska mistika“ najuticajnija i najznačajnija knjiga koja je promijenila 20. vijek.

– Sve što se u talasu 20. vijeka događalo u sferi ljudskih prava prelomilo se oko ove knjige. Mi kažemo da je početak i kraj drugog feminističkog talasa ustvari bila Betina ,,Ženska mistika“. Priča o feminizmu je priča o iskonskoj težnji čovjeka – žene, muškarca da budu ravnopravni, da budu slobodni u svojim pravima, da uživaju u svojim slobodama. Mi danas imamo eksploziju najgoreg narušavanja ženskih ljudskih prava koje na vrlo lijep način guraju žene u obrasce domaćinstva – istakla je Đuričković.

Orlandić je istakla da Beti Fridan traga za demistifikacijom toga šta je to što žene čini nezadovoljnim kada one, na prvi pogled, imaju sve ono što su same htjele.

– Upravo je cijela knjiga zasnovana na tome da ona demistifikuje načine na koje je ženama nametnut taj svjesni izbor – taj izbor za koji one misle da je njihov, a zapravo nije. Ona kreće u dekonstrukciju, rušeći autoritete poput Frojda. Ova knjiga je zaista savremena i zato je važno njeno objavljivanje danas. Tiče se pitanja koja nijesu riješena. Žena se, a to se i u knjizi navodi na više mjesta, vrti u začaranom krugu. Taj krug se preliva iz progresivnih u regresivna vremena. Tome autorka posvećuje dosta pažnje – kazala je ona.

Vojinović je ocijenio da je žena imala specifičan status u crnogorskom društvu kroz vjekove.

– Ono što se nije prepoznavalo je da je ipak najbitniji faktor edukacije i vaspitanja u Crnoj Gori kroz vjekove imala žena. Ona je bila nosilac te priče – ključni edukator. Naše prabake su to radile na veličanstven način i danas zahavljujući tome mogu studentima i studentkinjama da pričam o briljantnim formama usmene i pisane književnosti, prije svih usmene – lirskim pjesmama, epici… Žene su bile te koje su nas edukovale, koje su oblikovale Crnu Goru u mnogim slučajevima. Loše je da žene vjekovima u Crnoj Gori nijesu imale pravo pristupa stolu gdje sjede muškraci i razgovaraju o ozbiljnim temama. Dakle, crnogorsko društvo je i dalje duboko patrijarhalno i plašim se da ćemo trpjeti mnoge posljedice te patrijarhalnosti – smatra Vojinović.