Foto: privatna arhiva
Savremeno proučavanje narodnog muzičkog stvaralaštva podrazumijeva osvjetljavanje crnogorskog folklora koliko je više moguće neposredno, a na osnovu pojedinih slučajeva stvaranja što je prednost u poređenju s proučavanjima u prošlosti. Takođe, treba imati na umu evidentnu razliku između prošlosti i savremenosti, naročito u činjenici da su okolnosti u kojima se razvijala tradicionalna kultura nekada bile mnogo smirenije, rijetko kada revolucionarne ili naglo mijenjane, premda to ne znači da su onda bile pristupačnije izučavanju u svim smjerovima stvaralaštva, suprotno sadašnjoj situaciji, punoj dubokih promjena, često naglih, ali zato većinom pristupačnih naučnom proučavanju, ostvarivanom različitim sredstvima posmatranja i registracije. To je osnovna razlika između sadašnjih, neposrednih proučavanja ovakvih pojava i analize, na distanci za prošlost u kojoj su stvaraoci uglavnom nepoznati. Posljednjih nekoliko desetina godina interesovanje crnogorskih folklorista i etnologa za istraživanje narodnog stvaralaštva u prošlosti i sadašnjosti nešto je intenzivnije nego prethodnih decenija.
Proučavanje stvaralačke aktivnosti naroda u prošlosti, koje se zasniva na postojećoj pristupačnoj građi ima i neke prednosti. To je paradoks, koji nije teško objasniti; stvaranje i stvaralački polet nalazi se u sadašnje vrijeme kod mnogih evropskih naroda (pa i onih van Evrope) u krizi koja je često fatalna čak i katastrofalna što se tiče vitalnosti stvaranja. Urbanizacija, automatizacija, kompjuterizacija i mnogo toga u svakodnevnom životu širi se ubrzano od strane visoke urbane civilizacije prema negradskom stanovništvu, dakle prema tradicionalnoj seoskoj sredini, potiskujući svojim naglim prodorom, ne samo mnogo elemenata tradicionalne kulture, nego uništava i(li) paralizuje korijenje tradicionalne sadržine i tok tog procesa koji nije uvijek jednak – čas je sporiji, čas brži. Te činjenice zadaju rješavanje dva osnovna problema: prvi je da se prouči opštim i produbljenim postupcima savremeno stanje narodnog stvaralaštva, kakvo god ono bilo, da se mogu shvatiti ti procesi u stanju koje se neposredno može posmatrati, a drugi zadatak je ocijeniti to stvaralaštvo na osnovu kvantiteta i kvaliteta, bilo estetsku ili praktičnu primjenu. Što se tiče ova dva aspekta narodnog stvaralaštva, tj. kvantiteta i kvaliteta stvaranih djela, oba su pristupačna proučavanju i u sadašnjosti i prošlosti.
Nijesmo dovoljno proučavali svoje
Proučavanje crnogorskog narodnog muzičkog stvaralaštva u prošlosti nije bilo omogućeno zato što nije bilo dovoljno sakupljenog materijala koji se može podvesti detaljnoj analizi. Ima grana tradicionalne kulture koje su tu imale izrazitu prednost dobrim dijelom zahvaljujući pobudama još iz vremena poznog romantizma. To je prije svega folklor u doslovnom značenju te riječi; narodna poezija svih vrsta, igre/ples i narodna muzika, koji su odavno privlačili pažnju zainteresovanih za narodno muzičko stvaralaštvo a, takođe i naučnika što je dovelo do otkrivanja adekvatne građe. Tu treba dodati i druge grane foklora, kod proučavanja stvaralačke djelatnosti u prošlosti, kao što su muzički instrumenti, narodne likovne umjetnosti i narodne igre, a zahvaljujući prikupljenom materijalu koji već postoji na raspolaganju izučavaocima. Što se tiče izučavanja drugih oblasti tradicionalne crnogorske narodne kulture stanje nije ni iz daleka tako povoljno, a naročito o temama iz daleke prošlosti, jer su dostupni materijali mnogo ograničeniji ili vrlo oskudni.
Interesovanje i proučavanje se često ograničava samo na neke oblasti narodne tradicije (narodna poezija ili muzika), a takva ograničena proučavanja mogu dati samo djelimične spoznaje o stvaralaštvu nekog naroda, ili bilo kakve grupe nekog stanovništva i ne daju nam sveobuhvatnu predstavu njegove kreativne djelatnosti i moći, kao i njihovog opšteg značaja. To znači da se ovakva proučavanja moraju sprovesti podjednako i na sva druga područja: običaj, navike, kao i praznovjerja, običajnog prava itd. Takođe, pri proučavanju narodnog stvaralaštva ne mogu biti isključena ni usavršavanja ili tehničke promjene u narodnoj ergologiji.
Foklor pod uticajem “inovacija” i propagande
Baveći se proučavanjem savremenog narodnog stvaralaštva u Crnoj Gori trebalo bi se jednako pozabaviti i sljedećom temom: pitanje kriterijuma po kome se ocjenjuje kvalitet stvaranih djela. U ovom konkretnom slučaju trebalo bi se uspostaviti sljedeće mjerilo vrijednosti – upoređivanje savremenih narodnih stvaralačkih djela, savjesno registrovanih i svestrano analiziranih sa odgovarajućim djelima zabilježenim u prošlosti. U svakom slučaju takvo upoređenje može pružiti dragocjenu spoznaju kako to potvrđuju do sada poznati slučajevi. Na primjer, pojedini stihovi žive narodne poezije nastali u novije vrijeme, upoređeni s analognim stihovima iste pjesme zabilježenim prije više desetina godina. Ili, na osnovu takvog poređenja mogu se otkriti inovacije kod detalja na narodnoj nošnji, jer ovo značajno pitanje u cjelini tradicionalne seoske kulture ne bi smjelo biti zapostavljeno. Riječ je o veoma suptilnoj, premda često, evidentnoj razlici. U posljednje vrijeme inovacija može biti jednostavno pasivno preuzimanje nekog elementa iz savremene civilizacije, preuzeto ili primjenjeno valom mode ili industrijske proizvodnje ili bilo kakve propagande. Naravno, tu se ne radi o inovaciji u narodnom stvaralašttvu već o surogatu.
Korišćenje rezultata proučavanja treba da omogući sve preciznije vrednovanje našeg narodnog stvaralaštva, podjednako njegovih dekadentnih stanja kao i njegovog uspona ili napretka. Poređenje dobijenih rezultata o stvaralaštvu u prošlosti sa onim u savremenom stvaralaštvu pružiće značajne podatke i neće zasigurno biti promašeno ako predviđeni rezultat potvrdi već postojeći utisak da se narodno stvaralaštvo prošlosti razlikuje od savremenog naročito što se tiče kvaliteta novonastalih folklornih djela.
Obaveza nauke da prepozna tuđe
O brojnim pitanjima vezanim za način prikupljanja i vrijednovanja u oblasti narodnog muzičkog stvaralaštva u Crnoj Gori nedovoljno se pisalo i raspravljalo, a u svrhu pronalaženja puta da se postavljeni zadatak što bolje obavi. Konkretno, osnovni zadatak melografa (zapisivača ili obrađivača) je da pronalazi i što vjernije zabilježi tradicionalnu muzičku praksu određene enklave. Tom prilikom njegov zadatak nije samo da zapisuje muzičku tradiciju u svim vidovima i oblicima u kojima se ona manifestuje što je praksa kod pojedinih foklorista, već da traga i za građom koja predstavlja tradiciju te enklave u kojoj se najpotpunije ogledaju specifična lokalna obilježja i one opšte karakteristike po kojima se ta tradicija uključuje u šira područja i oblasti kulturnog nasljeđa. Što je teren nepoznatiji to je težina zadatka za melografa još veća, jer treba pouzdano razlikovati što je u njoj lokalno, narodno, tradicionalno, a što je slučajno zatečeno, tuđe, što pripada njenom užem, a što širem području. Nasuprot navedenom pristupu proučavanja, posljednjih decenija objavljuju se radovi etnomuzikologa na osnovu kojih se može zaključiti kao da narodno muzičko staralaštvo pojedinih geografskih oblasti u Crnoj Gori (Kotor, Grbalj itd.), ima dodirne elemente sa crnogorskim folklorom a ne da je tradicionalno crnogorsko stvaralaštvo. Naime, pojedine tvrdnje ne odgovaraju istorijskim činjenicama; Crnogorci su na tom prostoru živjeli milenijumima i postoji viševijekovna tradicija koja se posljednjih decenija narušava agresivnim uvođenjem novih običaja koji nijesu svojstveni mediteranskom načinu života. Što je teren nepoznatiji to je težina zadatka za melografa još veća, jer treba pouzdano razlikovati što je u njoj lokalno, narodno, tradicionalno, a što je slučajno zatečeno, tuđe, što pripada njenom užem, a što širem području.
Sve navedeno posebno otežavaju različiti stavovi melografa koji se bave bilježenjem tradicionalne muzičke prakse a dolaze iz drugih država ili sredina i to izučavanje traje u kratkom vremenskom roku. Postavlja se pitanje – da li je dovoljno nekoliko mjeseci da se upozna narod sa svim opštim i posebnim karakteristikama na osnovu kojih se može napisati seriozan naučni rad? Različiti stavovi nijesu smetnja kada su zasnovani na radnom iskustvu i doprinose svestranijem ispitivanju pojedinih pojava, ali su problematični kada izviru iz nedovoljno osnovanih pretpostavki, pa traganja skreću na pogrešan teren ili zatvaraju pristup materiji.
(Nastaviće se…)
