Foto: privatna arhiva
Potomak aristokratske lionske porodice Antoan de Sent Egziperi (1900-1944) nije ostvario snove da se upiše na Mornaričku akademiju i da završi studije arhitekture, ali je više od toga, njegov roman Mali Princ postao poslije Biblije najprevođenija knjiga na svijetu, te kao takav postao jedan od najvećih fenomena svjetske književnosti, sa godišnjim tiražem od pet miliona primjeraka širom planete.
Inače, Mali Princ, kojeg je Egziperi napisao u SAD 1942. g. prvi put objavljen šestog aprila 1943. g. nalazi se, po ocjenama kritike, među deset najuticajnijih naslova dvadesetog vijeka.
No, šta je to veliko i vanvremensko u Malom Princu što decenijama zaokuplja pažnju kulture i civilizacije riječi? Pa, odgovor treba upravo tražiti u vanvremenskoj dimenziji i vrijednostima koje su ovu novelu adaptirali u razne oblike a Mali Princ, kao lik, prenijet u brojne umjetničke forme i medije, dramske adaptacije, filmove, animirane serije, opere, balet, koncertnu muziku, kao i druge promotivne uloge.
Savremene analogije, paradigme i mnoge metafore, kao vodiči ka razumijevanju i tumačenju životnih pojmova kao što su volja, empatija, strah, prijateljstvo, ljubav, smrt, učinjeli su da ovaj roman postane mnogo više od književnog djela, koji gotovo podjednako privlači pažnju svih uzrasta u tumačenju istina života kao i brojnih skrivenih značenja i poruka koje daju posebnu draž odrasloj čitalačkoj publici. I zato, ne slučajno, u razumijevanju životnih krugova i univerzuma, od djeteta do odraslog čovjeka, Mali Princ svako svoje poglavlje završava rečenicom ” Odrasli su stvarno sasvim neobični”. Zbog te neobičnosti koju odrasli nipošto ne žele vidjeti kod sebe, ovu knjigu treba permanentno isčitavati kako bi taj svijet odraslih pokušao korigovati sam sebe, a još i više razumjeti svijet, ljude i pojave oko sebe. Kazali bi nažalost, da se Mali Princ od danas sve više uobraženih, samoproklamovanih i narcisoidnih “velikih prinčeva” niti čita niti razumije.
Onoga momenta kada čovjek izgubi dijete u sebi, kada izgubi duh igre, imaginacije i mašte, bezpovratno je izgubio sebe.
Svakako da bi pažljivo isčitavanje i tumačenje poznatih likova ovog romana, poput uobraženka, fenjerdžije, lisice, kralja i drugih,od strane onih koji ovu lektiru na vrijeme nijesu čitali, dovelo do brojnih mudrosti ili nečemu sličnom, koje će reći da ovo nije tek obična dječja bajka, već vodič smisla (samo)spoznaje sebe i svijeta oko sebe. Nakon takvog isčitavanja mnoge “istine” izgledaće tim mnogim “velikim prinčevima” drugačije, sa svim prelazima raznih nijansi i (ne)skrivenih značenja. Kompleksne i vječite teme poput tolerancije, ljubavi, poštovanja, grijeha, ljudske zablude, prijateljstva, ipak, lakše će se sagledavati i poukama dobra živjeti na baštini duha Malog Princa.
Konačno, ko je (na vrijeme) čitao Malog Princa, taj ima šansu da i sam postane životni, etički i estetsko – kulturološki Princ i ne manje da prepozna ko je zaista Princ u ovom surovom, otuđenom i pohlepnom dobu. Tek u (pre)poznavanju sebe, čovjeka i svijeta, otvaraju se horizonti nade na kojima se gradi svijet kao bolje mjesto ljudskog postojanja.
Sa izviđačke misije prikupljanja obavještajnih podataka o kretanju njemačkih trupa u dolini rijeke Rene, na koju je poletio 31. jula 1944. iz vazdušne baze na Korzici, Egziperi se nikada nije vratio, ali je zahvaljujući Malom Princu ostao vječan u kulturi književnosti kao velikoj baštini pisane civilizacijske riječi.
