Foto: Fokalizator

Tekst je izvorno objavljen na Portalu Analitika. Sa istoričarem Milošem Vukanovićem razgovarao je novinar tog medija Nikola Boljević

Danas se navršava 145 godina od Berlinskog kongresa na kojem je zvanično priznata nezavisnost Crne Gore od strane svih velikih sila toga doba. Ovaj datum obilježava se u Crnoj Gori kao Dan državnosti.

Crna Gora nezavisna i prije Berlinskog kongresa

Ipak, u razgovoru za Portal Analitika povodom ovog, za Crnu Goru važnog datuma, istoričar Miloš Vukanović ističe da je crnogorska državnost, odnosno priznanje nezavisnosti Crne Gore u međunarodnim okvirima postojalo i prije 13. jula 1878. godine.

„Ovo napominjem jer je primjetna jaka revizionistička struja koja ima za cilj negiranje te činjenice u svrhu hranjenja jednog kontinuirano „ugroženog“ nacionalizma“, rekao je Vukanović.

U kratkom osvrtu na razvoj crnogorske državnosti, podsjeća da je Crna Gora od Berlinskog kongresa jednom gubila nezavisnost, 1918. godine, kada je odlukom Velikih sila nasilno inkorporirana u Kraljevinu SHS, kasnije Jugoslaviju.

„Državnost je obnovljena kroz antifašističku borbu 1945, da bi puno međunarodno priznanje bilo obnovljeno 2006. godine“, napominje Vukanović.

Greške smo skupo plaćali

Navodi da smo u posljednjih skoro vijek i po prošli veliki put, prije svega u evoluciji shvatanja sopstvene uloge u regionalnim kretanjima.

„Nažalost, tri puta smo napravili grešku potpadajući pod pogubnost iluzornih velikodržavnih ideja“, rekao je Vukanović.

Sva tri puta smo, kako je dodao, te greške skupo platili i očigledno da, prema njegovim riječima, još nijesu došle generacije koje će biti dovoljno jake da vode državu zasnovanu na ideji potpune objektivne suverenosti, oslobođene okova tih suludih narativa.

„Konkretno, iako je 1918. godine u Crnoj Gori većinski postojala podrška za ulazak u jugoslovensku zajednicu, umjesto ulaska u ravnopravnu federaciju, pobijedila je struja koja je Crnu Goru uvela u Jugoslaviju kao dio kraljevine Srbije“, podsjeća Vukanović.

Napominje da smo kao posljedicu toga imali zločine nad neistomišljenicima, ekonomsku poharu, glad i velike migracije.

Politike poražene na referendumu i dalje žilavo prisutne

„Ovakva vezanost za pogubne politike je preovladala i 1942, ali takođe i 1989. godine i pored obnove Crne Gore u okvirima SFRJ. Oba puta su interesi Crne Gore i njenih građana bili podređeni megalomanskim interesima velikoga brata sa sjevera“, rekao je Vukanović.

Nažalost, ističe naš sagovornik, podrška je data prvo četničko-fašističkom piru a drugi put klero-nacionalističkom etničkom čišćenju.

„Na sreću po državnost Crne Gore, prvo na Neretvi i Sutjesci, a kasnije antiratnim pokretima i konačno referendumom 2006. godine, te politike su poražene, ali kao što smo vidjeli 2020, a kao što vidimo i danas, i dalje žilavo prisutne“, istakao je Vukanović.

Podrška državnosti za neke samo dok postoje materijalni interesi

Sagovornik Analitike navodi kako je možda iznenađujuće ali dio građana i skoro svi zvaničnici imaju aposlutno isti odnos prema ideji crnogorske državnosti.

„Oni nominalno podržavaju tu ideju dok postoji neka konkretna, kratkoročna materijalna pomoć. Sve preko toga je ili nezamislivo ili prekriveno mitomanskom megalomanijom okolinih nacionalizama“, smatra Vukanović.

Vjerovatno da, kaže on, danas postoji značajan broj građana koji ka ovom datumu i samoj ideji tvrdoglavo čuvaju ideale 13. jula, odnosno borbe za nezavisnost, jedinstvo i jednakost, toleranciju i odupiranje radikalizmima.

„Ali u interesnoj apatiji teško da ovih dana ove vrijednosti dolaze do izražaja. Sa druge strane, nadam se da će se veoma brzo razumjeti, da bez borbe za budućnost i napredak Crne Gore upravo na ovim temeljima, nema ni kolektivnog ni ličnog prosperiteta“, poručio je Vukanović.

Državnost de facto nije ugrožena, suverenost jeste

Iako se i danas često govori o ugroženosti crnogorske državnosti, naš sagovornik kaže da moramo izaći iz okvira tog narativa.

„Državnost Crne Gore kao međunarodno priznate države, članice NATO saveza, za čiju suverenost iz godine u godinu kod njenih građana raste podrška (u odnosu na 2006), de facto nije ugrožena“, smatra Vukanović.

Takav narativ, kako kaže, osim što zvanično nije tačan ima radikalan ton koji izaziva otpor kod većine građana.

„Građani i te kako moraju da budu zainteresovani jer očigledno nepostojanje ugroženosti državnosti Crne Gore ne znači da suštinsko suvereno i autonomno djelovanje Crne Gore nije ugroženo. Da budem konkretan, politički i institucionalni haos u Crnoj Gori predstavlja opasnost za dalje urušavanje crnogorskog institucionalnog sistema koji može imati tri posljedice“, kaže Vukanović.

Prvi je, kako dodaje, dodatno gubitak povjerenja građana u mogućnost njihove države da im obezbijedi funkcionalnost, prosperitet i stabilnost.

„Prolongirana degradacija povjerenja uticaće da se građani sve više oslanjaju na organizacije koje funkcionišu izvan državnog okvira, a koje nijesu uvijek naklonjene državnim interesima Crne Gore“, upozorava Vukanović.

Druga posljedica je, kaže, nastavak gubitka ekonomskog suvereniteta, odnosno prilagođavanja ekonomskih interesa Crne Gore većim sistemima, kompanijama ili pojedincima izvan naše države.

Infantilni amateri na vlasti ne unose sigurnost

„I na kraju, treća posljedica je gubitak suverenog odlučivanja sopstvenog spoljnopolitičkog puta“, podvlači Vukanović.

Napominje da smo se još prije više od 20 godina izborili za autonoman spoljnopolitički put, a da je degradacija našeg sistema i stavljanja ličnog ili interesa organizacija izvan Crene Gore već dovela do naznaka da možda nećemo imati samostalan već regionalni integracioni evropski put.

„Pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji suštinski bi značilo da smo dosegli određeni stepen društvenog i vrijednosnog razvoja da možemo da postanemo član jedne takve organizacije. Zbog toga amaterizam i infantilnost trenutne političke elite ne unose sigurnost da taj konačan korak ka EU relativno brzo može biti ostvaren“, ukazuje Vukanović.

Dodaje je da bi pristupanje EU doprinijelo sigurnosti i stabilnosti crnogorske državnosti, odnosno ojačalo mogućnost naše države da se odbrani od ekstremističkih i ekspanzionističkih politika koje su nažalost i dalje prisutne u regionu.

„Ta sigurnost bi konačno stavila tačku na unutrašnja trvenje, ali i namjere da se mijenja ustavno ustrojstvo Crne Gore, primjenjujući metod koji je očigledno nefunkcionalan u BiH, Kosovu i Makedoniji“, naglašava Vukanović.

Građani se dovoljno ne bore za antifašističke i evropske vrijednosti

Naš sagovornik ističe da je vrijednosni problem suštinski problem Crne Gore.

„Kada sam govorio o autonomnom djelovanju nas kao društva u odnosu na negativne regionalne trendove, prije svega sam mislio na postojanje većinski prihvaćenih vrijednosti koje treba Crnu Goru da pretvore u prosperitetnu zemlju. Iako je većina građana izjavila da želi društvo zasnovano na antifašističkim i evropskim vrijednostima, to suštinski nije tačno“, navodi Vukanović.

Kako dodaje, ili građani ne znaju koje su to vrijednosti ili ih samo nominalno deklamuju jer je to trenutno prihvaćena društvena norma.

„Da imamo društvo bazirano na vrijednostima antifašizma, odnosno na jedinstvu, toleranciji, borbi protiv ekstrema i nasilnih autoriteta; i na evropskim vrijednostima, odnosno na demokratiji, vladavini prava, slobodi i prihvatanja tuđih mišljenja; da imamo društvo koje svoje stavove bazira na argumentima i naučno utvrđenim činjenicama, a ne emotivnim reakcijama izazvanim nacionalističkom društvenom psihozom, ne bi smo se suočavali sa ovakvim negativnim političkim i društvenim trendovima“, ističe Vukanović.

Smatra da suštinski u našem društvu postoje ove vrijednosti ali se, kako napominje, za njih građani dovoljno ne bore.

„Samim tim, ne treba da iznenadi podanički populističko klerikalni cirkus koji nam je na vlasti“, zaključuje Vukanović.