Foto: privatna arhiva
Voskom natopljene oči lutke,
u potiljku igla zarivena.
Krpena lutka noktima punjena,
usta zaptivena.
Niz njeno lice vlas se klati,
na pelin miriše.
Krpena lutka sluti,
śeme zatrijeće.
Heroina
Hiljadu godina rušena, hiljadu godina zidana
Svaka traga ime ti zatirala, svačija nemuština jezik ti trovala
A ti, jadna i prkosna iz alave utrobe živa izlazila
Kad se zoriti trebalo, puna su te usta bila
Kad te braniti trebalo, tići su čučali sklopljenih krila
A ti, samu si sebe rađala, dok su te se odricali s judejskim strahovima.
Znaju te. Poznaju te tuđe žvale. Zubi su im u tebi ostali.
Ždrijelo si im sobom drala. Što od tuđih, što od svojih samu sebe spasavala.
U tvojim ranama crvi se kotili, melem za rane proždrli.
Kakva bi to bila heroina da heroja nemaš?
Tu šaku jada što vazda s tobom strada.
Kakva bi to heroina bila da i danas nemaš zlotvora da lome ti krila?!
Ježevska
Te bodlje iz zemlje, to ježeva je groblje.
Na njima kruške i lišće sad trule.
Ježeva nema više.
Svako gazi ježeve bodlje a nikog ne bode.
Truli njihovo koplje.
Ježeva nema više.
Žbun s jeseni ne šuška
Za njima truli njihova ježuška.
Katarza
Kako je samo bila lijepa,
Neopisana, svedena.
Kamenom sam joj smrskao lice.
Nije pjevao zvonki glas.
Nijesu se tresle njene ruke,
…samo topli mlaz.
Uzeti njenu ljepotu, nije moguće.
Umazati se njenom ljepotom, lijepo je.
Majčinski
je li to moj sin što s masne dojke
pose mlijeko, jesu li to njene ruke
što ga nemajčinski stežu uz tijelo?
uliva li ona život mom koljenu
dok ono plače, grca i povraća?
ne voli ga što je moj, što je krv
i kost moja. Ne voli ga, grli ga,
steže ga jače, dojkom ga guši…
mlijeko mu iz usta kipi… više ne plače.
ručica se umirila, ne mrda, ne – ne spava
