Foto: Endru Douns
(s engleskoga na crnogorski prevela Aleksandra Nikčević-Batrićević)
Pjesme Rite En Higins koje slijede, objavljene su 2011. godine, u zbirci pod naslovom Irska je promjenjiva majka (Ireland is Changing Mother, izdavačka kuća Bloodaxe Books Ltd.)
Bila sam mlada
Sve me je plašilo
časopisi su stizali:
Far Ist
Ajriš Mesindžer ov Sejkrid Hart
i neki drugi, pored njih.
Bilo mi je tek četiri ili pet godina
časopisi su stizali
svi moji išli su na ispovijed
išli su na misu
svi su bili tužni.
Rekli su Bogu
tužni smo Bože.
Bila sam mlada
tužna sam bila
rekla sam Bogu,
tužna sam Bože.
Nešto se dešavalo
časopisi su stizali
hljeba i džema bilo je na pretek u kući
bilo je pregršt časopisa
bila sam uplašena od svega
bila sam grešna
kokoške su bile grešne
psi su bili grešni
kamenje je bilo grešno
linija po sredini puta bila je grešna
izvor je bio grešan
pili smo iz njega
bili smo grešni svi.
Bijeli glog/Loša sreća
Žbunovi gloga skoro da su prekrili Tuar Beag,
povojnica za krštenje prekrivena trnjem.
Kada ih vidim, sjetim se kako je govorila moja majka.
‘Nikada ne unosi bijeli glog u kuću
iz straha da će nam donijeti mí-ádh[1]
i prikačiti se za nekoga od mlađih
koji još ne hoda ali već nosi svoju mjeru oprostivoga grijeha.’
(Da li se odričete Satane? Da, odričemo se.)
Sila, bez imena ili mjesta u ovoj dimenziji
mogla bi odvući jednog od anđela dolje, pokositi ga groznicom
ili nekom žestokom nesrećom što udara u temelje.
Neviđena golim okom
sila bi mogla uzeti jednog od blizanaca i
odvesti ga do zamka vilenjaka ili dalje
u magluštinu Kojnovog polja, da ga niko nikada više ne vidi.
‘Gospod Bog štiti nas od sveg zla,
nikada ne unosi bijeli glog u kuću.’
(Da li se odričete Satane? Da, odričemo se.)
Oileán Na nDeor/Ostrvo suza
Iz godine u godinu spavao je manje
jeo kao lastavica
plakao bez srama.
Koliko je mogao da se sjeti
ukrcali su se na kurah[2]
jednoga dana kada je more bilo prkosno.
Pokušao je da se sjeti
šta je započelo prepirku.
Da li su to bile riječi koje je izrekao o djevojci
sa susjednog Ostrva
koja ih je voljela obojicu?
Bio je jedini
smrtnik na tom Ostrvu.
Motrio je poput Argosa noć i dan.
Prema predanju koje se prenosi,
preklinjao je osvetoljubivo more
da vrati njegove sinove, da ih u zemlju sahrani.
Kako legenda kaže,
one večeri kada je umro,
vrata su ostala otvorena
i svijetlo je gorjelo.
Starenje[3]
(za Marion Mojnihan)
U Mihasu
smo počele da se penjemo,
pa smo se umorile,
krenule još korak ili dva,
bile još umornije,
vratile se nazad.
Dvije kafe,
i čaša vina
boje bikove krvi
za mene.
U autobusu
svi pričaju o
drevnoj crkvi
na vrhu brda.
Mi nijesmo vidjele ništa
osim pohotljivih pasa,
nekoliko narandžinih drveta,
trku magaraca.
Nijanse istine
(za RMCC)
Bolje je spavati sa trijeznim kanibalom, nego sa pijanim hrišćaninom.
Herman Melvil
Danas bih mogla napisati pjesmu,
nepropustljivu pjesmu
u kojoj bi se riječi mogle preplesti
ili uraditi stoj na rukama.
U njoj bi moglo biti ljudi
u njoj bi svoje mjesto našla i mrtva lisica
koju sam vidjela na putu prema Kastelo Lodžu,
ili muškarac i magarac
koje sam vidjela kada sam se vraćala.
U tu bi pjesmu mogle stati milje mora i galebovi,
golvejski galebovi,
jednostavni, uvijek grleni.
Mogao bi u nju stati i stolnjak
sa oznakom čuvenog broda što je potonuo.
U pjesmu bi stao i Nantaket.
Mogla bi stati i krčma Spauter in.
Imala bi ta pjesma Išmaila i Kvikiga,
što leže obmotani neraskidivim zagrljajem,
u krevetu napravljenom od kitove kosti i znoja.
Ako dodam mornara i harpunara
zaključane zauvijek u strastvenom stisku
toliko vrhunaca u jednoj noći
dok harpunar ispušta svoj vreli
dah na Išmailovo uvo.
Tada će biti drugačije,
čitava priča će biti prokleta,
trzanje koje dijeli na dvoje u vrtlogu ševa i lutanja.
[1] nesreća
[2] drveni brod
[3] Pjesme koje slijede objavljene su u pjesničkoj zbirci Rite En Higins pod naslovom Tongulish, iz 2016. godine (izdavačka kuća Bloodaxe Books Ltd.)
