Foto: privatna arhiva
Koliko god strugali
Latinski tekst upisan u voštanu pločicu
On se svako malo vraća
U međuvremenu
Smrt radnika u kovnici novca
Nitko nije zabilježio
Niti će mnogo poslije zabilježiti pad radnika
U rastaljeno željezo u željezari
Ostaje nam ta beskorisna alatka – spatula
Da brišemo priče efemerne
A da nam se vraćaju tragične
Litva
Da živim u Litvi
I nebo da je plavo, i pijesci bijeli
I rukama da zaronim u pijesak
I da kažem žodžiais, žodžiai1
A iz mene izmigolji riba
I kaže mi na jeziku koji razumijem
Volim te
1 Iz pjesme KITO GYVENIMO (Drugi život) litavskog pjesnika Aivarasa Veiknysa.
Odgovornost mogućnosti
Iščupao sam mrkvu.
Priznajem, nije bilo lako.
A i odgovornost je to:
mogućnost da s grudicama zemlje
cijelu zemlju povučem u svemir.
Dobar dan, doviđenja
Dobar dan, kaže na ulazu
Doviđenja, kaže na izlazu
I tako tko zna koliko puta
Dobar dan, doviđenja svima
Koji kupujete kod nas, bar dan
Koji kupujete za nas, đenja
A onda, poslije tko zna koliko godina
I poslije tko zna koliko dobardandoviđenja
I tko zna gdje, i kako, i komu, bar dan, đenja
Dobar dan, kažem mu, doviđenja, kaže mi
I još mi kaže,
(i ne p-p-prestaje govoriti)
Još malo
Još malo i bit ću radostan
Ući će razum u moju glavu
Neću ulicom trčati i vikati
Izaći će razum iz moje glave
Još malo pa ću se smiriti
Umara me stalna borba
Još malo i bit ću radostan
Neće mi tad nitko ništa, evo
Još samo malo, malo, malo
Kamen
Stavim kamen do kamena,
Pa još jedan kamen. Poslije
Pola sata dodam još jedan
Kamen. Sad je već napeto –
Koliko će vremena proći dok
Dodam još jedan kamen?
Rasprava
Na ulici neki dan srušio se, složio nauznak,
samo se složio, zalupio kao mrtvački sanduk.
Nitko nije podigao pogled
Zašto je pao, zašto se srušio
Okupili se ljudi da odluče
U skupinama tiho raspravljaju
Mravi
Mravi se ni od čega ne ustežu
Mravi su možda i pohotni
Ali ne preostaje im puno vremena
Pa se radije bave radom
Mravi imaju jednu veliku manu
A to je da vole teške stvari
Niti jedan mrav ne tegli lakše od sebe
Mrava se ne može zateći
Kako miruje uživajući na suncu
A kad se to nekako dogodi
Već ga drugi nekamo odnosi
Kao bilo koji drugi otpad
Mrav se ne libi čitanja
On čita s teretom na leđima
Nije teško pogoditi što mrav čita
Ako već nije dospio do police
S Kafkinim pričama zaboravljeni
Deleuze dobra je zamjena
Kutija u hodniku
Gurao sam kutiju hodnikom
Nije bilo lako kao što se činilo
Ali to i nije ovisilo o sadržaju
Njega u kutiji možda i nije bilo
Ali bila je nisam znao šaka ljudi
Koje su unutra na prepad ugurali
Što su drugo mogli nego šutjeti
Gurao sam ih nekamo drugdje
Gdje je bolje nego što je tu sada
Kad
Kad se umorim od ljudi
Legnem im pod noge
I puštam da me gaze
Kad me tako dobro izgaze
Dobro je meni dobro njima
Sretni gradimo novi svijet
Zid
Zašto više ne mogu do mora?
Kraj mora su sazidali zid
Ne daju nam da mi i ovce vidimo more
Ili je riječ možda o ovome
Nitko još nije vidio zid
Ali more je otišlo
